Sven Perec ostvario je svoj cilj - zaokružio proizvodnju batata bez otpada

OPG Perec iz Šandrovca, pokraj Bjelovara, poznat je diljem Hrvatske po tjestenini od durum pšenice obogaćenoj lokalno uzgojenim batatom, butternut tikvom i špinatom. Na 15 hektara vlastite zemlje, uz dodatne površine u najmu, uzgajaju batat i kukuruz.

"Početak priče kreće prije 7 godina, kada je moja djevojka Karolina spomenula batat. Više nisam ni siguran jesam li do tada uopće čuo za njega, ali svakako ništa o njemu nisam znao", priča nam Sven Perec.

Danas njegov OPG koji se nalazi u Šandrovcu, nedaleko Bjelovara, ima 15 hektara zemlje, plus dodatnu u najmu. Njihova tjestenina Perec natjecala se za prestižnu titulu ''Hit proizvoda'' u sklopu projekta ''Startaj Hrvatska'' koji su provodilie SPAR Hrvatska i Nova TV.

"Ponosan sam što smo u tri godine uspjeli ući u isto toliko trgovačkih centara i danas smo dostupni diljem Hrvatske“, dodaje.

Obitelj koja se bavi poljoprivredom
Tijekom odrastanja Sven nije pokazivao neke naznake budućeg farmera.

"Voziti dvoosovinsku prikolicu unatrag? Ma, to nije bio posao za mene – prije bih našao iglu u plastu sijena. Prvim sjedanjem za računalom, to je postao moj svijet“, kaže nam.

Po završetku srednje škole upisuje stručni studij računarstva. Prvi posao - prodavač i serviser informatičke opreme. Nakon toga zapošljava se u IT-u banke i tu ostaje do danas, s punoljetnim stažem iza sebe.

"Naš OPG postoji otkad je uveden taj pojam. Moji roditelji oduvijek su se primarno bavili poljoprivredom. Klasična priča - malo ratarstva, malo stočarstva, malo ovčarstvo, prodaj ovo, kupi ono, nije nam ništa falilo. No, mali poljoprivrednik koji živi isključivo od svog rada sustavno se godinama uništavao i naposlijetku je posao odrađen“, objašnjava.

Nekada je u Općini Šandrovac bilo 6 otkupnih mjesta za mlijeko, danas možda dva i poneki privatni, kaže nam.

"Moja obitelj, otac Zdravko, konzervativan i tradicionalan te nimalo sklon rizicima i majka Verica ispred svog vremena. A brat Slaven, njemu samo dajte željezo i drvo - sve će napraviti od toga“, priča Sven.

"I onda dolazi Karolina Belančić. Zajedno smo deset godina. Ona je prva spomenula batat i siguran sam da je više puta zažalila. Ima svoj posao i kad god je slobodna s ostatkom obitelji je u poslu. Zadnji član je šogorica Marina, ona je zadužena za proizvodnju tjestenine i obavlja 70 posto poslova oko toga“, ističe

Priprema je pola posla
Kada su krenuli u posao Perecovi su odučili su kupiti 100 presadnica i sami se uvjeriti raste li ta suptropska biljka na Bilogori. Zadatku su pristupili istraživački.

"Posadili smo dio na foliju, dio bez, dio s navodnjavanjem, dio bez, testirali razna gnojiva i prihrane. Zaputili se na Agronomski fakultet u Zagrebu te savjetovali s profesorima Novak i Bušić, te proučili sve diplomske radove na temu njegova uzgoja“, prisjeća se Sven.

Izazova je bilo mnogo, jer je obitelj tradicionalno uzgajala žitarice, nekada davno duhan i papriku, krumpir za svoje potrebe, ponešto ljekovitog bilja, ali batat – nikada. "Pobrojat ću samo neke izazove - polagač-gredičar, sadnja preko folije, vađenje, skladištenje, klijalište, ma problema na svakom koraku. Obitelj nas je podržala, no zajednica je bila pomalo sumnjičava“ , prisjeća se Sven.

U početku uzgoja najveći problem im je bilo skladištenje jer nisu imali prikladni prostor. "Oduzeli smo ocu garažu i tamo improvizirali. Loši uvjeti, slaba izolacija, skupo grijanje – jednostavno nije bilo održivo“, priča.

Sljedeće godine preuređuju štagalj u moderno skladište za 40 tona povrća.

"No, i dalje nam je nedostajalo klijalište, te ga selimo s poda plastenika na radne stolove, zatim u neku pomoćnu prostoriju sve dok ga nismo sagradili za tonu batata koje može proizvesti između 300 i 400 tisuća sadnica“, pojašnjava.

Zaokružena prozvodnja batata
Kada su krenuli u proizvodnju, odmah su uklonili otkupljivače jer je taj odnos, kaže, bio u najmanju ruku lihvarski i borili se sami, gradili svoju priču kako su oni željeli.

"Poticaj za proizvodnju tjestenine bio je vrlo jednostavan, na polju vam ostane hrpa batata 2. klase koju nitko ne želi ni pogledati. Da odmah razjasnimo, to su jednako dobri plodovi, ali nisu stigli narasti do tržišne veličine ili su je pak prerasli“, priča.