Stabla stara 200 godina rađaju bez orezivanja i navodnjavanja: Ergedžije od njih prave poseban liker

Drenjulu ne napadaju štetnici, nema "podstanara", ne traži navodnjavanje, a zasadi se sama gdje joj odgovara - toliko je ”pametna”. Zašto ju je važno očuvati, ali i druge autohtone sorte, doznali smo na OPG-u E-Kos.

OPG E-Kos iz Kostrene nedaleko Rijeke, proizvodi autohtono voće, povrće i prerađevine, s naglaskom na proizvode od drenjule (drena). Njihov najpoznatiji proizvod je liker od ovog voća - DrenKo. Stabla drenjule ne orezuju niti ih prihranjuju jer ona sve što im treba nađu u zemlji. Treba im i sunca da bi plodovi sazrijeli i bili ”puni svega čega već trebaju biti”, ispričala nam je nositeljica OPG-a Željka Egredžija.

"Prije dvije godine je bila velika suša i plodovi su se počeli mežurati, mislili smo da je sve gotovo, da ni kilu nećemo ubrati. Doslovno su se iz dana u dan vidjele promjene, plodovi su bili sve smežuraniji. Potom je početkom rujna pala kiša i drenjule su se napunile – kao da ništa nije bilo”, opisuje Željka, zaključivši kako biljci samo treba dati šansu.

Neka stabla su stara i po dvjestotinjak godina, nije ih nitko sadio, sama su niknula i opstala bez intervencije čovjeka. Doziva u sjećanje kako su pokušali presaditi mladicu, ali im nije uspjelo.

Zanimljiv je njihov pravilan i polukružan raspored, čini se kao da ih je priroda ”posložila” optimalno i oni poštuju taj njihov red. Svako stablo cvate i daje plod u drugo vrijeme, danas su tako i označena (brojevima) prvenstveno radi suradnje u cilju istraživanja s Agronomskim fakultetom, ali i njima to jako dobro dođe jer jedno po jedno dozrijevaju kroz dva i pol mjeseca.

Zrela je kad počne padati
"Obzirom kako dozrijevaju, mogu nas više mjeseci snabdijevati – rekli bismo da je to jako pametno stablo. Zanimljivo je i da plodovi s različitih stabala nemaju isti oblik, veličinu, niti istu boju. Ona varira od jako tamne, do narančaste. Na ove svijetle u početku nismo niti obraćali pažnju jer smo mislili da su nezreli. I onda su pali i tako smo ostali bez ploda”, prisjećaju se supružnici Egredžija pomalo neslavnih početaka.

Iako ne beru sve odjednom, situaciju treba redovno pratiti. Godinama im se, naime, događalo da bi im s broja 1 otpali svi plodovi jer su mislili da im još nije vrijeme. "Treba pratiti na dnevnoj bazi, zrela je onoga trenutka kada plod počne padati”, opisuju, dodajući kako se bere navečer ili rano ujutro. Ako popadaju, a njih nema, ostaju bez svega - jer dođu srne i divlje svinje ”po svoju dozu zdravlja”, smiju se. Primijetili su da ptice ne vole drenjulu, što ima smisla zbog njenog oporog okusa.

U obradu kreću odmah – pokupe ih, očiste, operu, polože na krpu da se prosuše. One iz prvog branja idu za liker jer 'pitaju' 40 dana sunca, no rade i pekmez, samo u manjoj količini jer ne dodaju konzervans. Pekmez može pola godine stajati u hladnoj prostoriji, međutim tu ima jedna zgodna 'caka'.

Na temelju istraživanja u suradnji s Biotehnološkim fakultetom, došli su do saznanja da ako se drenjula odmah zamrzne, kasnije prilikom obrade za pekmez ne gubi apsolutno ništa po pitanju kvalitete. "U roku od dva sata je pobrana, oprana, prosušena, stavljena u duboko zamrzavanje. A tada se i lakše odvaja od koštice. Drenjula ima jako malo mesa, a veliku košticu", opisuje Željka ističući kako na ovaj način dobije puno više jer ništa ne ostaje na koštici.

Zdrav kao dren
U cijeli je proces uloženo mnogo vremena i truda, a nezgodno je što se prilikom branja javlja reakcija na rukama u obliku neugodnog crvenila. Osim toga, za dobiti 20-ak teglica od 200 ml - za što treba oko 3 kg drenjule - samo za odvojiti koštice treba utrošiti najmanje dva sata vremena. Umjesto konzervansa, Željka stavi nešpricanu jabuku koja tada može ići i s korom. Na kilu drenjule ide maksimalno 25 dag šećera jer je ovaj pekmez nemoguće jesti bez tog dodatka.

Stručnjaci s fakulteta su došli do spoznaje da ta biljka ima sve elemente potrebne za ljudsko zdravlje: od C i drugih vitamina, preko minerala i antioksidansa, do antikancerogenog djelovanja, a drenjula se upotrebljavala i protiv dijareje. Dovoljno se prisjetiti izreke naših starih: ”Zdrav kao dren”. A ako se malo ovog voća doda u pekmez od šljive, njegova kvaliteta je dokazano poboljšana.

Vrijedi spomenuti i da je Željkin otac po zanimanju bio stolar koji je drvo drena zbog izuzetne čvrstoće uvijek koristio za izradu držača za vesla, ali i drški alatki kao što su motika i lopata. Grci i Rimljani su ovo drvo jako poštivali, a u nekim dijelovima svijeta ga se čak smatralo svetim.

Liker DrenKo
Koliko je ona upoznata, na ovome se području nikada prije nije radio liker. U Lici se od drena radi rakija, kaže, ali tamo te biljke ima puno više. Oni imaju 23 stabla u donjem vrtu i još nekoliko u gornjem dijelu. Pojavila su se ničim izazvana tri mala stabalca od kojih su dva opstala, a jednome je srna pojela sve listiće i nije preživjelo.

Oni inače jako prate prirodu i žive u skladu s njom, ”dogovore se i s ptičicama”, kažu, koje ih tjeraju dok hodaju oko voćaka pa se pogode za pola-pola. "To nam je zahvala što ih zimi hranimo”, smiju se supružnici Egredžija.