Marjan Krebs: Jednostavno sam prestao kopati, ali nisam ostavio tlo golim

Nema mnogo poljoprivrednika koji rado dijele svoje znanje i educiraju kupce i pratitelje, ali Marjan Krebs iz Podturena u Međimurju svakako je jedan od njih. Otkako je prije pet godina konvencionalnu zamijenio regenerativnom poljoprivredom svoja saznanja rado dijeli na profilu svog OPG-a.

"Prvo sam radio na klasičan način, oranje, svakodnevno korištenje mineralnih gnojiva, prskanje i dođe kraj sezone, a tlo je takvo da motokultivator ne može prefrezati zemlju nego sam morao prvo krampom proći. Onda sam na društvenim mrežama našao grupu koja se bavila Soil food web pristupom, dakle metodom bez ikakvog kopanja i remećenja tla, osim rupa za ubacivanje presadnica“ prisjeća se Marjan početaka u regenerativnoj poljoprivredi.

Iako skeptičan na početku, do te mjere da se u raspravama znao i, kako kaže, posvađati sa zagovornicima pristupa, danas je uvjeren da je to jedini način za zdravo tlo i hranu.

No dig metodom povećao humus u tlu u samo godinu dana
"Prvo sam probao jednu gredicu i vidio da salata raste i bez kopanja pa sam počeo i sam raditi svoj kompost. Mi stalno mislimo da biljci nešto nedostaje, pa stalno nešto dodajemo, a zapravo je stvar u tome da joj u pet minuta treba dušik, a pet minuta kasnije možda fosfor i ona sama treba poslati šećere da stvori hranu za fosforne bakterije i sama si zapravo pomaže“, objašnjava filozofiju stvaranja zdravog tla dodajući kako se preokretanjem uništavaju dragocjene veze koje su gljivice proširile u tlu, a upravo su one zadužene za razinu humusa.

Spominje kako je prije tlo na njegovom imanju imalo samo 1,7 posto humusa, a već godinu nakon, zahvaljujući regenerativnom pristupu, čak 4,7 posto. "Jednostavno sam prestao kopati, ali nisam ostavio tlo golim“, reći će dodajući: Prvo sam stavljao puno lišća, slame, sječke, a onda svoj termalni kompost. Radim ga samo s travom, slamom i suhim kokošjim gnojivom, preokrećem, mjerim temperaturu, stalno pazim da ima dovoljno kisika i to je najzdravija podloga za razvoj mikroorganizama, a oni su pak najvažniji za razvoj biljke“.

Ovaj građevinski inženjer po struci, sve je učio sam. Svoje povrće on i supruga Sanja već godinama prodaju na tržnici u Čakovcu, a sve uzgajaju u plastenicima koji u vrijeme najveće vegetacije podsjećaju na malu džunglu, a ne na neki klasični plastenički uzgoj. Na gredicama širine samo 40 centimetara zajedno rastu barem dvije kulture, a ista je širina i staza između gredica.

"Ajme kako ti je to neuredno, ja to ne bih mogao“, "Kako tako uske gredice?“, "Ti ne dezinficiraš sve na jesen?“, "Zašto ne skidaš zaperke rajčicama?“ neki su od komentara kojih se naslušao u počecima. Danas u plastenicima uzgaja razno povrće bez prskanja, čak ni nekim biljnim pripravcima poput koprive i gaveza jer to isto, kaže, može utjecati na otpornost biljke.

Plastenicima vladaju vodozemci i korisni kukci
U plastenike zaluta tek pokoji puž, lisne uši i buhači rijetka su pojava, a jedino je, priznaje, radi crvenog pauka, jednom prilikom kupio grinje koje ga uništavaju. Umjesto oranja i dezinfekcije plastenika pred zimu, Marjan svake jeseni ostavlja na određenim stazama biljni otpad.

"To shvaćamo kao ulaganje u novu sezonu. U tom otpadu će puno živih bića naći svoje sklonište kroz zimu. Dođu žabice, gušteri, bubamare, bogomoljke, puno kornjaša, raznih predatora za novu sezonu. Jednom nas je jedan agronom ukorio da će se tu samo sakriti štetočine dok nam na pitanje, a gdje će se sakriti 'dobri momci' nije odgovorio“, svojedobno je napisao u jednom statusu svoju neobičnu metodu pripreme za zimu. Često tako objavljuje i fotografije kukaca u različitim razvojnim stadijima kako bi educirao vrtlare da nije svaka buba štetna.