Lijepo je vidjeti iskru u očima 78-godišnjaka

Nakon par srebrnih i zlatnih medalja, stari je smućkao i svoje prvo šampionsko ulje. Berba 22. listopada 2023., Oblica s malo Pendolino začina. Kako je uzbuđeni dobitnik sa svojih 7 lijekova dnevno preživio vidjet ćemo ovih dana. Lijepo je vidjeti iskru u očima 78-godišnjaka.

Nisam dosad pričao o našoj obiteljskoj maslinarskoj aktivnosti, pa evo mali uvod:

U selu Bulić, općina Benkovac, na granici Ravnih kotara i Bukovice, na djedovini Rubeljovoj, OPG Malić okuplja oko 400-njak stabala maslina iz kojih godišnje imamo u prosjeku 400-njak litara ulja. Masline su u prosjeku 15-godišnje, primarno Oblica, zatim Grambučela, Pendolino, Leccino, Krvavica. Rana berba u pravilu oko 15.10., mada nam je nova težnja imati berbu u dva glavna termina - sredina listopada i početkom studenog. Meni osobno bolje pašu blaža ulja koja ne peckaju grlo.

Iskoristili smo dva fondića Ruralnog razvoja da ogradimo maslinik, posadimo nove nasade i mehaniziramo se. Gnojimo stajnjakom. Frezamo. Radimo zaštitu - polivamo kako bi rekli naši. Ljeti dio navodnjavamo. Osim poljoprivrede na djedovini smo obnovili staru kamenu kuću u (gotovo) izvornom stilu. Ok shvatili ste - štreberi smo, a tek smo počeli. Imamo još puno planova koji će očuvati našu baštinu.

Toliko o našim maslinama i ljudima. Kako je stari pomalo mutav (majka je glasnogovornica obitelji) ja sam to nekako zamislio da ću ja na Danima masline uletit da spasim stvar i reći pokoju dobru o svom starom. Kako pripremljeni govor za nagradu nisam održao jer se nisu držali govori, pa da ne propadne, evo ga ispod:

“Prije svega htio bih se u ime obitelji zahvaliti na nagradi. Ta nagrada je nagrada za trud obitelji i posebno mog oca Drage.

Ali ono što je nama u ovoj lijepoj priči najbitnije nisu samo kapljice ulja. Naš maslinik je prije svega mjesto gdje se okuplja obitelj. Majka i otac, moja obitelj, sestrina obitelj. Prijatelji i kumovi. Stari riže, trimera i poliva, ja frezam, kosim, režem i pišem fondove, sinac Jakov đubri i izvlači grane sa prika Tonijem. Supruga i ćere beru. Mater sve drži pod nadzorom, kuva i ubere barem 10 kila svake godine sa svojim jednim ipo okom. Sestra i njena obitelj su isto tu, netijak sa nevistom potegne čak iz Luxića na berbu.

Ali tu bitno ne završava. Naše ulje konzumiraju naši susjedi, prijatelji i šira obitelj - radimo ga svega 400-njak litara godišnje. To ulje veže Osijek, Zagreb, Beč, Bulić i Sukošan najsnažnijim kapima života. Ta kapljica ulja je čudo, a ovu obitelj okuplja oko višestoljetnog ognjišta Rubelja i Erstića, a sada i Malića.

Negdje na granici Ravnih kotara i Bukovice,

na višestoljetnoj granici pitoma i divlja svijeta,

mjesta su to na kojima se puno voli, a malo o tome govori,

spomenik je to opstojnosti plemena na oskudnom dalmatinskom kršu.

Kapljica ulja na kamenu dugo ostavlja mrlju.

Ovo je i šampionska priča o mom ocu jer te masline su ipak najviše njegove. Ne mogu vam reći koliko mi drago da je stari dobio ovu nagradu. Ja to nekako vidim kao nagradu za životno djelo, ne samo ono maslinarsko. Jer takve nagrade su obično dobivali neki probitačniji likovi, i nekako mislim da se dogodila Pravda - jednu je šampionsku ipak zaslužio u svom dugom životu punom stvaranja. Jer osim što je solidan maslinar, moj stari je u 40 godina rada u školi naučio više tisuća djece matematiku i fiziku. Izgradio je većinu naše kuće, a i par pomoćnih. Pomagao je kao majstor svih vrsta i instrukcijama matematike i fizike svima koji su trebali a često i bez da su tražili - ne znam je li ikome išta ikad naplatio. Pošten je, skroman i dobar čovjek, ali čovjek sa puno vještina.