Did Mirko, sin Branimir i unuk Vid oživjeli didovinu u Rodaljicama

Tri generacije rade na obiteljskom imanju. Ma gdje toga ima, osjećam nevjericu čitatelja. A, ima u Rodaljicama, selu u dalmatinskoj kršnoj Bukovici, 15 kilometara sjeveroistočno od Benkovca i 45 kilometara u zaleđu Zadra.

Tamo u jednom od obiteljskih maslinika zatekli smo dida Mirka (77), sina Branimira (45) i unuka Vida Šunića (13).

Hladni val odgađa rezidbu
"Evo započinjemo rezidbu“, kažu Branimir i Vid, naoružani akumulatorskim škarama i teleskopskim pilama. Spremni su, ali s rezidbom, vele, neće žuriti jer meteorolozi najavljuju hladnu frontu, a ovo je ionako sjeverno rubno područje za uzgoj maslina. Na 350 metara nadmorske visine, zime znaju biti oštre. U rano proljeće nisu rijetki mrazevi.

"Rezidba pokreće vegetaciju, a kad krene kolanje sokova niske temperature mogu biti kobne“, kaže Branimir.

Prisjeća se kako su 2012. godine, hladni val i temperature od - 10 do -13 Celzija trajale 48 sati. Epilog: trogodišnje mlade masline u Rodaljicama stradale od leda.

"Morali smo ih posjeći do zemlje i obnavljati iz korijena“, kaže. Pet godina poslije opet udar zime. Doduše malo lakši nego prije spomenuti, ali bilo je oštećenja od leda po granama maslina. Pod težinom snijega 2018. došlo je također do puknuća grana na maslinama…

Eto, i zato, uspješni informatičar i maslinar voli reći da njegove masline u Rodaljicama najviše oblikuju bura i zima.

Motika mora pjevati
Ali, i motika, kramp i lopata u rukama njegovog vitalnog oca Mirka. "Motika u rukama mora pjevati. To je onda pravo“, kaže. Nakon što je pokupio orezane grane, zajedno s Branimirom i Vidom, demonstrirao je sadnju maslina na starinski način. Kombinirajući kramp i motiku iskopao je rupu, odvojio kamen i čistu zemlju crvenicu lopatom nagrtao oko sadnice koju je Vid držao i nogama oko nje zbijao zemlju da bi Branimir potom uz sadnicu zabio kolac uz kojega je povezana da ne strada od bure ili juga.

Tako su prije 17 godina Šunići među prvima počeli uzgajati masline. Danas ih na više lokacija u Rodaljicama, Buliću i Lišanima imaju 930, a najesen planiraju posaditi još 200 i tako dalje iz godine u godinu.

Sinovima podijelio didovinu
Njihova obiteljska priča je zanimljiva i poticajna. Djed Mirko je još kao 12- godišnji dječak otišao u svijet. U Rijeci završio srednju ugostiteljsku školu, četiri godine plovio na Jadroliniji, paralelno studirao, završio ekonomski fakultet i vratio se u Zadar. "Želio sam biti što bliže zavičaju“, kaže i prisjeća se kako je kao financijski stručnjak 26 godina radio u Hotelskom poduzeću Borik i Tvornici Maraska. Potom, nakon Domovinskog rata bio direktor u benkovačkom Vodovodu i odvodnji, odakle odlazi u mirovinu.

E, ali prije nego što se zajedno sa suprugom Marijom vratio u Rodaljice, sinovima je podijelio imovinu. Mlađem Trpimiru ostavio stan u Zadru, a Branimiru svoj dio djedovine u Rodaljicama. Zajedno su vlastitim novcem izgradili novu kuću. Obnovu obiteljske kuće nastradale u ratu nisu dočekali. Zašto, to je tema za neku drugu priču. A kako su se Branimir, a poslije i Vid zaljubili u Rodaljice i masline?

Obnovio masline zapuštane 60 godina
"Kad sam prije 23 godine naslijedio didovinu pronašao sam sedam starih maslina Krvavica i Oblica zaraslih u šmriku. Bile su zapuštane više od 60 godina. I, ljubav se rodila na prvi pogled“, kaže Branimir.

Obnavljajući stare, uz pomoć oca i brata kreće u čišćenje ograda (njive ograđene suhozidima op.a.) i sadnju mladih maslina. Za početak 250 komada raspoređenih u 9 ograda didovine. Uz Oblicu i Krvavicu prvi na ovom području sadi i Istarsku bjelicu te introducirane Leccino, Drobnicu i Ascolanu kao oprašivače. "Odabrane sorte su se pokazale kao pun pogodak“, kaže ne krijući zadovoljstvo.