Odustali od mliječnog govedarstva, posadili divlji šipak i pronašli novu tržišnu nišu

Nakon svojih redovnih poslova Nataša i Igor Horvat iz Brežana kraj Karlovca ovih dana žure doma na berbu i preradu divljeg šipka. Agronom po struci, Igor se prije 26 godina odlučio preseliti na djedovinu i baviti stočarstvom koje je i diplomirao. Tada je još radio za Vindiju koja je otkupljivala mlijeko, no zaključio je kako u tome za njega nema budućnosti.

Prije nekoliko godina na tri je hektara posadio divlji šipak, (lat. Rosa canina) iako je o samom uzgoju, a pogotovo o preradi znao vrlo malo. "Htio sam uzgajati kulturu koja nije puno zastupljena i lako se održava. Odmah smo uložili u kombajn za berbu jer bez toga ne bi imalo smisla, a onda smo nabavili i industrijsku pasirku", ispričao nam je Igor.

Prvotna je ideja bila ponuditi šipak Podravki za otkup, no kako se to nije ostvarilo, Horvati su sami našli kupce. Prvo su prodavali bliskim prijateljima, a onda se vijest proširila. Sad već prvim danom rujna kreću narudžbe.

Šipak je, kažu, odlična biljka koja ih stalno iznenađuje svojom raznovrsnom primjenom. "Najmanje ga uzgajamo za čaj. Većinom od njega pravimo pasirnu masu ili kako je neki zovu melasu te pekmeze i ulje od koštica. Nakon prerade u ulje, ostaci se mogu koristiti kao peleti za vatru. To je biljka koja je potpuno iskoristiva", ističe brežanski uzgajivač voćke pune vitamina C.

Voćka bez bolesti i značajnih štetnika
Prednost je i ta što ova voćka nema značajnijih bolesti i štetnika. Napada je samo ružina osa šiškarica, ali to je lako uočiti i riješiti mehaničkim uklanjanjem šiški u kojima su ličinke. Suša je najveći problem pa je tako ovogodišnja značajno smanjila prinose. "Inače po hektaru beremo tonu i pol ploda, a ove je godine to oko 800 kilograma. Da sam navodnjavao, sigurno ne bi bilo tako", komentira Igor.

Iako su neki uzgajivači počeli uzgajati sorte koje rađaju već u rujnu, bujnije su i imaju veći plod, Horvati ostaju vjerni svom divljem šipku koji tradicionalno dozrijeva za berbu u ovo doba godine.