Uvozno vino jeftinije, a domaće kvalitetnije

U Hrvatskoj se još uvijek može naći stotinjak autohtonih sorti grožđa, ali trend nestajanja domaćih sorti grožđa, odnosno vina, ako se ne radi samo za kućnu uporabu, još uvijek traje. U Hrvatskoj se nalazi svih pet mogućih vinogradarskih zona, odnosno područja za uzgoj grožđa koje se određuju prema temperaturi i broju sunčanih sati, tako da je ponuda grožđa zaista šarolika. Registriranih proizvođača vina je četiristotinjak, a na tržištu se može izbrojiti gotovo tisuću domaćih etiketa vina.

Glavna podjela je na kontinentalne i primorske vinogradarske predjele. U zelenoj Hrvatskoj područja se dijele na sjeverozapadni dio (Plješivica, Prigorje, Bilogora, Zagorje, Međimurje i Moslavina) te sjeveroistočni dio (Slavonija i Podunavlje). Plava Hrvatska obuhvaća Istru i Primorje, sjevernu Dalmaciju, Dalmatinsku zagoru te srednju i južnu Dalmaciju.

Više reda u vinogradarstvu, ali i vinarstvu, koje je napravilo veliki iskorak u posljednjih nekoliko godina, trebao bi donijeti prvi vinogradarski katastar u Hrvatskoj. Njime je zasad utvrđeno da je pod vinogradima oko 25.000 hektara, dok je u Upisniku proizvođača grožđa i vina 16.693 hektara vinograda. Dakle, Hrvatska nema gotovo 60.000 hektara vinograda, kako se sve do nedavno mislilo. Najviše registriranih vinograda ima u Istri, a nakon toga u Krapinsko-zagorskoj i Varaždinskoj županiji. No, problem je što je u te dvije županije samo 10 posto površina vinograda upisano i u Upisnik proizvođača grožđa i vina, dok je u Slavoniji, pak, puno više registriranih vinograda.

Snimanje stanja na terenu u nekoliko posljednjih godina pokazalo je da je 40 posto vinograda u kontinentalnom dijelu staro do 25 godina, a 70 posto vinograda u primorskoj Hrvatskoj staro je više od 25 godina, zbog čega je upitna njihova rentabilnost. Prema prikupljenim podacima, na terenu su zabilježene 124 različite sorte po vinogradima. Zaštitu kontroliranog podrijetla vina u Hrvatskoj imaju 622 proizvođača s ukupno 1953 zaštićena vina. Glavne domaće vinske sorte su graševina, plavac mali i malvazija, koja je posebno cijenjena u Istri, dok je plavac mali, posebno s Pelješca, najcjenjenija domaća autohtona sorta. U prometu domaćih vina 60 posto čine kvalitetna vina, što je premalo, jer imamo samo tri posto vrhunskih vina.

Primjerice, Ivan Enjingi iz Kutjeva prvi je privatnik koji je dobio pravo da na svoje vino »Venje« iz 1998. godine, za koje je nagrađen zlatnom medaljom u Londonu 2004. godine, stavi oznaku vrhunsko vino. Patvorenje vina gotovo je posve nestalo na domaćem tržištu, ali je zato uvoz vina iz Južne Amerike, Australije i Novog Zelanda, ali i grožđa iz Makedonije i Moldavije, veći neko ikad prije. Iako je domaće grožđe kvalitetnije, ono se uvozi zbog jeftinije cijene. Trećinu domaćeg prometa vinom, odnosno grožđem, koje iznosi 60 milijuna godišnje, čini vino iz uvoza, dok je domaći izvoz pao na desetinu uvoznog vina. Osim toga, nakon ulaska u EU neće biti dopuštena sadnja novih vinograda.

Mali proizvođači vina u Hrvatskoj, odnosno grožđa, kojih je većina, a koji imaju godišnju proizvodnju manju od 10 vagona, neće moći opstati na otvorenom tržištu, jer proizvodnja vina sve više postaje veliki biznis, a sve manje unosni hobi.

Kaštelanski crljenak vratio se kući nakon 100 godina
Gotovo zaboravljena hrvatska autohtona sorta vina kaštelanski crljenak vratila se na Pelješac nakon gotovo 100 godina i čeka se prva berba. Naime, utvrđeno je da kaštelanski crljenak i američka sorta zinfandel imaju identičan genetski profil, odnosno da je riječ o istoj sorti vina, što je pomoglo u rješavanju misterija njegova podrijetla.