Tone u 4 ujutro mrtav umoran greškom pomiješao mlijeka, uslijedio čudesan preokret

TEK NEKOLIKO kilometara od Pule smjestili su se obiteljska proizvodnja sira i restoran Vesna Loborika. Na cesti koja vodi do centra obiteljskog biznisa posjetitelje dočekuje velik natpis – Second best cheese in the world. U slobodnom prijevodu to bi značilo "drugi najbolji sir na svijetu" iako na engleskom jeziku ova fraza ne znači nešto čime bi se netko hvalio.

"Znamo mi to i baš zato nam je cijela ova priča fora. Ljudi koji ne znaju za nas stanu i provjeravaju, posebno Amerikanci i drugi kojima je engleski materinji jezik. Pa im objasnimo da smo vrlo ponosni na to što je naš sir proglašen drugim najboljim na svijetu, a i zadovoljni time što su vidjeli natpis i stali kod nas", kaže Tone Grubešić, mladić čiji je predan i uporan rad, baš kao i onaj njegove sestre Fume, doveo do toga da danas imaju vrlo uspješnu siranu.

Do prekretnice u radu došlo - slučajno
Uz stalni asortiman Vesninih sireva, trude se konstantno kreirati nove proizvode. Pa makar to bilo i slučajno. Da, slučajno.

Nevjerojatna priča o prekretnici u radu sirane dogodila se u jedno rano jutro, a kad kažemo rano, mislimo na 4 sata ujutro. Mladi Tone je prije nekoliko godina u taj sat već bio u sirani obavljajući jedan od svojih mnogih zadataka u obiteljskom poslu. Trebao je preliti mlijeko spremno za sirenje pa je to i učinio, ali, avaj, dogodila se greška.

"Slučajno sam pomiješao dvije vrste mlijeka, ovčje i kozje, a nisam to smio. Otac nije mogao vjerovati, gledao me kroz staklo iz druge prostorije i hvatao se za glavu, nije mu bilo jasno kako mi se to moglo dogoditi. Ja sam u tom razdoblju puno radio i malo spavao, čak nisam bio ni u izlasku večer prije, i od nakupljenog umora mi se jednostavno potkrala greška", priča.

Njih dvojica neko su vrijeme u tišini gledala u tako pomiješano mlijeko, a otac je onda u očaju rekao – daj i ono kravlje što je ostalo pa što bude. Sve skupa – 1000 litara mlijeka. I pomiješali su tako i treće mlijeko, usirili ga, izradili kolute i – zaboravili na njih. Desetak mjeseci kasnije Tone se sjetio tog sira. Bio je obiteljski ručak i ponio ga je sa sobom.

"Nikome nisam rekao o čemu se radi budući da i inače imamo naviku isprobavati razne sireve i uvijek imamo zalihu u hladnjaku. Kad smo ga probali, svi su najednom utihnuli dok netko nije rekao – ovo je predobro! I pitali su gdje sam ga nabavio. Kad sam objasnio kako je nastao ovaj sir, bili su oduševljeni. I tako je nastala naša Pegula."