Sjajna enogastronomska scena Kvarnera treba novi iskorak: Karika koja nedostaje je autohtona poljoprivreda

Sve je u redu kad govorimo o kvarnerskom plavom polju jer tu je bogatstvo - od tune do škampa - fantastično, no ona zelena su skoro - nepostojeća. A kako nam je jednom objasnio hrvatski kuharski guru Zdravko Tomšić: sve velike gastronomije nastale su isključivo na - autohtonoj poljoprivredi, ona ih je i inicirala

Bolno iskrena. Ali da bi se stvari konačno počele mijenjati nabolje – jedino moguća. Izjava župana Ivice Lukanovića kako je jedan od najvećih gospodarskih potencijala Primorsko-goranske županije zapušten do boli. Poljoprivreda.

– Jedan od gospodarskih prioriteta je oživljavanje poljoprivrede u Primorsko-goranskoj županiji jer ona čini samo jedan jedini posto sveukupnosti hrvatske proizvodnje. Kako bismo promijenili tu poražavajuću činjenicu, pokrenut ćemo niz mjera zaštite i podrške, s fokusom na mediteranske kulture poput vinogradarstva i maslinarstva, ali i općenito na autohtone kulture, naglasio je Lukanović.

I ne samo da je najavio, nego je i pokrenuo niz aktivnosti. S obzirom na to da iznimno cijeni znanost, učinjeni su inicijalni iskoraci suradnje s Institutom za poljoprivredu i turizam u Poreču te Agronomskim fakultetom u Zagrebu. Neće se ništa pokretati »na slijepo«, već isključivo na znanstvenim postavkama i ispitivanjima koja će prethoditi konkretnim investicijama, pripremama zemljišta i sadnji.

POTRAGA ZA ZEMLJIŠTEM

Ono što je također jako značajno, župan Lukanović se dao u »potragu« za poljoprivrednim zemljištima koja se dala u trajni najam. Iako je jedno od čestih opravdanja poljoprivredne inferiornosti ono » Kvarner nije Istra, nema kvalitetnih zemljišta, već je – krš i kamen«, ili ono o enormnoj vlasničkoj rascjepkanosti, jako često vlasnika »rasutih po svijetu« te kako je nemoguće doći do površina koje bi bile dovoljne za konkretne investicije, slika i situacija nisu baš takvi. Ima dakako u svemu tome istine, no apsolutno je nemoguće da toliko raznolika i klimatski zanimljiva županija ne participira u poljoprivrednoj proizvodnji s onoliko posto koliko participira u fizičkoj površini. Iako podaci nisu još službeno potvrđeni, »pronađen« je velik zemljišni kompleks pod županijskom ingerencijom – »državno zemljište« – koji će se, nakon znanstvenih ispitivanja, namijeniti poljoprivredi, konkretno sadnji velikog maslinika. Riječ je o zemljištu na jednom od kvarnerskih otoka koji slovi kao »težak« za razvoj poljoprivrede. Sva dosadašnja istraživanja pokazuju sasvim suprotno, velik potencijal za proizvodnju vrhunskog maslinovog ulja za kojim gastronomija Kvarnera ima jako veliku potrebu.

A da je Lukanoviću za vjerovati kad je u pitanju razvoj autohtone poljoprivrede i njezinih produkata, jako je dobar dokaz – kastavska belica. Nekad omalovažavana kupaža bijelog vina koja se sastoji od grožđa malvazije i niza rijetkih, skoro izgubljenih sorti – mejsko, divjaka, verdić, brajkovac. Lukanović je okupio tim, na čelu s dr. Edijem Maletićem, profesorom na zagrebačkoj Agronomiji, enologom, kao i ponajboljim hrvatskim stručnjakom za istragu genetike pojedinih sorti vinove loze, okupio je i vinske zaljubljenike Kastavštine, i krenuo. Najprije je utvrđena autohtonost, kasnije se razvio matičnjak tih sorti, krenulo je jačanje proizvodnje, da bi danas belica na Decanteru, »vinskom svjetskom prvenstvu«, dobivala najznačajnije medalje. I ne manje važno – jako visoke ocjene dobiva i pjenušac razvijen od belice!

VINSKI INDIANA JONES

A kad smo s belicom stigli do vina, tu je i Zadruga Kvarnerska vina. Sustav je to koji objedinjava najvažnije županijske vinare, institucije turizma na čelu s TZ-om Kvarnera, enologe, marketinške stručnjake, te fantastični tim sommeliera i svojih ambasadora. Ima i vinskog »Indiana Jonesa«, enologa s diplomom zagrebačkog Agronomskog fakulteta vinogradara te dakako vinara Ivicu Dobrinčića. On je jedan od istinski malog broja hrvatskih proizvođača loza kao sadnog materijala, kao i istraživač koji oživljava skoro izumrle kvarnerske autohtone sorte. Zadruga posluje na iznimno kvalitetan način, prisutna je na brojnim sajmovima, a pred međunarodni sud Decantera inicijalno je zakoračila zahvaljujući direktorici TZ-a Kvarnera Ireni Peršić Živadinov. Koja je pak dugo i kvaliteno pripremala kandidaturu Kvarnera za status Europske regije gastronomije što počinje ovog četvrtka, prvog dana 2026. godine. A da bi gastronomija bila potpuna, apsolutno je neizostavna njezina – enološka komponenta. Kvaliteta kvarnerskih vina, prihvaćenost žlahtine, velik potencijal za bogatu scenu pjenušaca su bili neupitni, no da bi se dobilo međunarodnu prepoznatljivost i najpoznatiji globalni pečat kvalitete, bez Decantera ne ide. S njega su se kvarnerska vina vraćala s pregrštom medalja. Priča je na taj način bila zaokružena.