Osnivač i bivši vlasnik MakroMikra ulaže velik novac u novi biznis: 'Znam kako riješiti problem plastike u Hrvatskoj. Ali kod nas su još uvijek najbitniji ustaše i partizani, zato idem na vanjska tržišta'

Zagrebački poduzetnik Željko Brigljević (60) na novom je početku. Prije sedam godina prodao je tvrtku MakroMikro nakon što ju je vodio više od 25 godina. Od tada je u tišini radio na projektu za koji tvrdi da može očistiti svijet od plastike. Sad je na korak od izlaska na tržište sa specijalno dizajniranom peći na biomasu, a uz to što zagrijava prostor, ona razgrađuje plastiku i od nje stvara novi energent. Kako je došao na ideju razvoja peći imena Macro Converter, koliko je uložio u nju i po čemu je ona inovativna, objasnio je u intervjuu za tportal

Brigljević je osnovao MakroMikro 1990. godine. Tvrtka je začeta iz kućne radinosti jer je Brigljević pokrenuo biznis još 1987., dok je radio u državnom sektoru.

Kao šef računskog centra jednog državnog poduzeća uočio je da na području bivše Jugoslavije raste potreba za matričnim printerima, a tako i za njihovim potrošnim materijalom – ribbonima (trakama za pisanje).

U to vrijeme postojale su kvote na uvoz informatičkih potrošnih dobara i nije svatko mogao uvoziti što je htio i koliko je htio.

Zato se Brigljević povezao sa slovenskom tvrtkom koja je reciklirala ribbone, a kako se posao pokazao unosnim, dao je otkaz u državnoj firmi i osnovao MakroMikro.

S vremenom je tvrtka narasla u jednog od najvećih trgovaca potrošnog materijala za printere, uredski materijal, informatičku opremu i potrošačku elektroniku.

Osim po svom prodajnom asortimanu, MakroMikro bio je poznat po 'pomaknutim' reklama, posebno onima koje je radila ekipa Zločeste djece na bivšem Radiju 101.

Godišnji prihod MakroMikra posljednjih godina, dok ga je vodio Brigljević, bio je oko 120 milijuna kuna i imao je više od 100 zaposlenih.

Tvrtku je 2015. prodao Sutblić Impexu iz Sesveta.

Sad ste opet na početku. Želite li na Macro Converteru izgraditi veliku firmu?

Da, moglo bi se reći da sam na novom početku. Bliži smo ideji da našu inovativnost kupi neki veliki proizvođač peći. Time bi razvoj proizvodnje bio puno brži.

Po čemu je vaša peć inovativna i kako ste uopće došli na ideju da se bavite time?

Još 2007. u sklopu bivše tvrtke imali smo tvornicu za reciklažu tonera. Ali na tržištu je bilo sve više kineskih tonera, kopija originala, koji se ne mogu reciklirati. U jednom trenutnu smo plaćali enormne novce da bi te tonere izvezli u Njemačku gdje bi netko od njih dobio energiju. Onda sam si pomislio zašto mi to ne bismo radili. Čitao sam literaturu i vidio da se plastika može pretvoriti u neku vrstu goriva. Sin Boris i ja smo 2013. počceli eksperimentirati s plinskom peći i reaktorom u kojem smo razgradili 20 kg plastike. Ubrzo smo ustanovili da koristiti prirodni plin za taj proces nije održivo ekološki niti ekonomski. Zato smo prešli na biomasu odnosno drvenu sječku koja je značajno jeftinija, a i dio je prirodnog ugljičnog ciklusa. Konstruirali smo 2017. peć koja u središtu komore za izgaranje ima pirolitički reaktor. Tijekom grijanja prostora dio topline se koristi da se u reaktoru postignu temperature od 250°C do 450°C. Bez prisustva zraka na tim temperaturama otpadni polimerni materijali (plastike i gume) započinju termalni raspad odnosno pirolizu čime ih konvertiramo u tzv. pirolitičko ulje.

Znači, ona je jedinstvena po tome?

Tako je. U tome je njezina inovativnost. To je, prema podacima kojima raspolažemo, jedina peć koja za razliku od sličnih peći na sječku ima trostruku funkciju. Osigurava jeftinu i CO2 vrlo nisku toplinsku energiju, a okoliš oslobađa otpada i proizvodi energent, odnosno pirolitičko ulje. Radi se o tekućini koja je čišća od sirove nafte i pogodna je za daljnju preradu u rafineriji. Od nje se mogu dobiti avionsko gorivo, benzin, dizel, mazut, katran…

Što sad radite s pirolitičkim uljem?

Peć koju smo konstruirali prije četiri godine koristimo za grijanje svoje proizvodne hale. Ulje koje dobijemo, netko ga zove i sintetički dizel, skladištimo u cisterni. To su još premale količine za isplativu preradu. Moramo doći do nekih većih količina, a to će biti slučaj kada prodamo veću količinu peći. Planiramo svim budućim kupcima ponuditi ugovor za otkup ulja, ali i ugljena i pepela, koji su također produkti pirolize.