Navodnjavanje kukuruza - centralni pivot, linear ili kap po kap?

S obzirom na klimatske promjene, da bismo se i dalje mogli sigurno baviti poljoprivredom, u nju je potrebno ulagati, kaže Ivan Brkić, voditelj ratarstva PPK Valpovo koje koristi centralni pivot, tifone i linearne sustave navodnjavanja. Tvrtka Bioplan pojasnila nam je i sustav kap po kap.

Računica je jednostavna. Na dva polja kukuruza, jedan pored drugog, isti hibrid, ista tehnologija, ali jedan sa, a drugi bez navodnjavanja imali su prinos od 10 tona suhog zrna po hektaru, odnosno 14 t/ha.

"Operativni troškovi navodnjavanja su do 1.000 kuna po hektaru – sastoje se primarno od struje i vode. Tu naravno treba dodati i amortizaciju. Radi lakšeg izračuna, uzmimo da je u godini poput ove kilogram kukuruza dvije kune, tih četiri tone više je 8.000 kuna dodatnih prihoda. Oduzmemo dakle tih tisuću i ostaje 7.000 kuna po hektaru dobiti", opisuje vrijednost ulaganja Ivan Brkić, voditelj ratarstva PPK Valpovo d.o.o.

Ova je tvrtka, članica Agro invest grupe, u podizanje vrijednog sustava krenula prije tri godine. Prvotno je na 40-ak ha postavljen eksperimentalni centralni pivot, pogonjen vodom iz bunara kapaciteta oko 25 litara u sekundi. Nakon što se kroz tri godine pokazala ispravnom i kroz tehnološku prizmu i kroz povrat, ove godine se investicija nastavila na dodatnih 169 ha centralnog pivot sustava te linearni na 46 hektara.

"Sveukupno, to bi bilo 260 ha, a plan je u idućih par godina pod navodnjavanjem imati oko 1.000 hektara zemljišta", otkriva voditelj napominjući da je ovdje riječ o automatskom navodnjavanju prskanjem, a vodu planiraju osigurati ili kroz javne sustave (Veliškovci/Gat) ili bušenjem bunara, kao što su obavili u suradnji s tvrtkom Vodovod Osijek, te se vrijedna tekućina pumpa do centra pivota ili agregata lineara.

Sustav pivot i linear
Podaci o kukuruzu, naglašava pritom, odnose se na prinos prije dvije godine jer ove su, dok se planirana daljnja izgradnja sustava ne završi, prednost odlučili dati visokodohodovnim kulturama, krumpiru i konzumnom grašku. Tako i postrna soja u ovim ekstremno sušnim uvjetima dobiva potrebne količine vode. No, definitivno je u planu opet ju dovoditi kukuruzu, ali i ječmu.

Ulaganja se u ovom slučaju, otkriva nam, kreću od 2.500 do 3.500 eura po ha za sustave koji pokrivaju više od 30 hektara. Za navedena dva projekta vrijedna pet milijuna kuna, buše se bunari dubine oko 100 metara, a sve je financirano vlastitim sredstvima.

"Politika tvrtke je takva da se sva dobit ulaže u daljnju modernizaciju", naglašava Brkić dodajući da se investiralo u tehnologiju, povećanje kapaciteta strojeva, agrotehnoloških zahvata i precizne poljoprivrede te gnojidbu. Sve im je to, kaže, omogućilo da se na vrijeme krene sa svim radnim operacijama i smanji stres biljke pa tako i ove godine očekuju odlične rezultate.

"Usjevi odlično izgledaju i vjerujemo da bi mogli postići 11 tona/ha. Za ovu godinu izvrsno", komentira kukuruz.

PPK Valpovo, inače, ima 4.880 ha površina pod konvencionalnom i 590 ha pod eko proizvodnjom (pšenica, pir, suncokret). Pod kukuruzom im je 1.150 ha dok je pšenica najzastupljenija s oko 1.500 ha. Slijede uljarice: soja na 760, suncokret 780, uljana repica na 600 ha.

I dok su se oni ekstremnim sušama suprotstavili navedenim sustavima, tvrtka Bioplan navodi da je kukuruz moguće navodnjavati i "kap po kap".

Navodnjavanje kukuruza kap po kap
Kako nam pojašnjavaju, riječ je o sustavu isporuke vode i hranjivih tvari postavljenom ispod ili iznad zemlje, koji daje mogućnost njihova dovođenja izravno u zonu korijena, u točnim količinama na temelju trenutnih potreba biljaka.

"Može se primijeniti na svim topografijama, veličinama polja i vrstama tla. To znači da možete održavati optimalnu vlažnost i razinu hranjivih tvari u svim uvjetima, a što dovodi do uštede vode i gnojiva, kao i poboljšanih prinosa", objašnjavaju.

Ovim načinom ravnomjerno se dovodi voda na 100 posto vašeg polja, a daje, kažu, raspon prinosa 15-18 tona/ha. "I to dosljedno, iz godine u godinu, bez obzira na vremenske uvjete. Više kukuruza po utrošenom kubiku vode i po kg utrošenog gnojiva", naglašavaju.

Ono, objašnjavaju dalje, potiče nulto isparavanje ili otjecanje, tako da stvara najbolji mogući indeks učinkovitosti korištenja vode, tzv. WUE. Također, visoka učinkovitost primjene hranjiva kod "kap po kap" osigurava maksimalnu proizvodnju po jedinici utrošenog gnojiva.

Precizna isporuka vode osigurava minimalan rast korova, smanjujući troškove primjene herbicida. "Nemaju pomičnih dijelova niti složenih mehanizama, pa u usporedbi s pivotima zahtijevaju manje održavanja i manje se kvare", navode dodajući da se njima može upravljati i programirati ih daljinski, što zahtijeva manje radnih ruku po hektaru. Ujedno, može trajati do 20 godina, a mnoge komponente, poput filtera, ventila i provodnih cijevi, i duže.

Iz tvrtke Bioplan podsjećaju da je kukuruz treći najveći izvor biljne hrane na svijetu. Također je predmet procjene životnog ciklusa LCA (uključuje praćenje inputa i outputa svih poljoprivrednih aktivnosti uzgoja, op.a.). za što su se koristili podaci o njegovu uzgoju prikupljeni tijekom 6 godina od 200 uzgajivača u Turskoj. Rezultati ovog LCA pokazuju da je kapanje korisnije u smislu smanjenja negativnog utjecaja na okoliš.

"U usporedbi s prskalicama, pokazao je veći prinos, zahtijevao znatno manje gnojiva i rezultirao smanjenom emisijom ugljika", tvrde navodeći da su sustavi podzemnog navodnjavanja kap po kap (SDI) najprikladniji za velike operacije.

Površinski i podzemni sustavi
U odnosu na površinske sustave, oni zahtijevaju veće početno ulaganje, ali, kažu, donose dodatne prednosti kao što su manji zahtjevi za radom. SDI sustavi favoriziraju moderne prakse obrade tla kao što su no-till ili minimalna.

Površinski (pivot, linear) su prikladniji za mala i srednja gospodarstva. Manja su početna ulaganja, ali nose veće operativne troškove vezane uz sezonsko postavljanje i prikupljanje kapaljke. Mogu biti dizajnirani kao 100% prijenosni, što ih čini dobrima za iznajmljene parcele, omogućujući poljoprivrednicima da svoje investicije ponesu sa sobom.

"Dokazano je međutim da kapanje daje do 20 posto veće prinose od navodnjavanja centraliziranim sustavima (pivotima), koristeći istu količinu vode", dodaju pojašnjavajući da se, budući da centralno raspršuje vodu po lišću, veliki dio gubi isparavanjem, dok se kod kapanja 100% koristi za proizvodnju.

Ono je i rješenje za dodavanje gnojiva. "Uz preciznu fertirigaciju minimizirate troškove primjene i povećavate učinkovitost svakog resursa kojega imate", zaključuju iz Bioplana.

Naravno, koji god imali sustav, daleko je bolje nego nemati ga uopće, a što je i dalje češći primjer na hrvatskih poljima.

"Jednostavno, da bismo se i dalje mogli baviti poljoprivredom, u istu se mora i ulagati, a navodnjavanje ratarskih kultura zbog suše postaje neophodno", naglašava i Ivan Brkić dodajući da se u ovoj proizvodnji puno kockica treba posložiti.

Kod same proizvodnje nema mjesta kalkuliranju jer je bitno na vrijeme nabaviti i birati najbolje hibride, gnojivo, zaštitna sredstva, a ulaganjem u tehnologiju učiniti sve da ona budu racionalno utrošena. Dakako, poštivati sve agrotehnološke mjere, time i plodored - uljarice četiri godine ne idu na istu površinu, pšenica minimum tri. Nikako monokultura.

Nadzor usjeva dronovima
Primjerice, PPK Valpovo ima i dva drona kojima nadzire usjeve. Uz obaveznu analizu tla te na osnovu snimaka, radi se karta gnojidbe, a prihrana obavlja preciznim rasipačima što uz uštede znači i znatan ekološki aspekt jer se dozira upravo tamo gdje je potrebno. Ni više, ni manje već optimalno.

"Precizna poljoprivreda je tu, nije samo priča koju slušamo", kazuje.