Napustio je dosadni pravnički posao i sada radi vrhunska maslinova ulja

ANDREA LUPIERI po struci je pravnik, radio je nekoliko godina u jednoj brodarskoj kompaniji, no taj posao nije ga ispunjavao pa se okrenuo maslinama. Danas se bavi ekološkim uzgojem maslina, za što je Istra i Vodnjan u kojem ima maslinike idealno područje.

“Nakon što sam završio pravo, prvo sam se zaposlio u jednoj brodarskoj kompaniji. No tata se krenuo baviti maslinama, to je pokrenuo kao projekt za mirovinu i onda sam i ja nakon posla s njim radio. No, pravnički posao je na neki način dosta zahtjevan. Uglavnom se radi s nekakvim problemima, uvijek dolaze novi papiri, novi problemi, a u poljoprivredi kad radite cijeli dan, i okrenete se iza sebe, vidite što ste napravili, nešto iz svog tog rada ostane, imate neku satisfakciju. Maslina je meni posebno lijepa jer za sve što napravite potrebno je određeno vrijeme da se vidi rezultat, traži nekakav intelektualni angažman, u tom dijelu su mi masline posebno zanimljive. Inače, Istra je idealno područje za napraviti vrhunska maslinova ulja. Ne treba ništa posebno izmišljati kad vam priroda sama po sebi daje mogućnost da napravite nešto vrhunsko”, kaže Andrea.

Ulja uglavnom prodaje vani

Cadenela ulja koja proizvodi obitelj Lupieri uglavnom se prodaju u inozemstvu - Njemačkoj, Austriji i Sloveniji - jer se radi o ekološkim proizvodima, koji su višeg cjenovnog ranga, pa su interesantniji na tržištima s većom kupovnom moći. Maslinici se prostiru na 30 hektara i ne planiraju se značajnije širiti, kako bi održali visoke standarde ekološke proizvodnje.

“Trenutno imamo nešto manje od 30 hektara, otprilike šest i pol tisuća stabala, planiramo posaditi još 1500 maslina i tu ćemo stati. To je veličina maslinika kojeg ja po mojem konceptu mogu držati pod kontrolom. Mogu to usporediti s vođenjem restorana. Imate restoran, ide vam dobro, pa dodate još četiri stola i kiksa usluga, kiksa kuhinja - ne želim se dovesti u tu situaciju.

Ekološka proizvodnja

Ulja uglavnom plasiramo van Hrvatske, najveći dio od Slovenije pa prema gore na sjever, i nešto sitno u Italiju, no uglavnom vani. Kod nas još uvijek nema nekog pravog prepoznavanja ekološke poljoprivrede. Dobar dio ljudi misli da je to nekakva hipi priča, a zapravo nije - to je više 'star treck' poljoprivreda", priča.

"Ne koristimo otrove nego, na primjer, koristimo posebne bakterije koje djeluju točno na određenu vrstu crva, koristimo posebne gline i slično. Rad u ekološkoj poljoprivredi traži puno angažmana, a imate puno manje ploda. Proizvodnja je skuplja, proizvod nije jeftin, a kod nas je standard takav kakav jest pa su nam glavna tržišta Slovenija, Austrija i Njemačka. Oni cijene eko poljoprivredu, kvalitetu i imaju puno veći standard od nas, pa kad imate cijenu proizvoda koja nije baš popularna, morate ga vani plasirati. Ekoloških maslinara i općenito poljoprivrednika nema puno ovdje, ali dosta surađujemo, pomažemo si međusobno. Ekološkom poljoprivredom se ne bavite zbog novca jer ne možete naplatiti sav taj dodatan trud koji u usporedbi s konvencionalnom poljoprivredom morate uložiti, no vjerujem da ekološka poljoprivreda ima budućnost", dodaje.

Uz, naravno, dužno poštovanje svim ostalim poljoprivrednicima, jer poljoprivreda nije lagan posao. Tko god da uđe u polje i nešto radi nije mu lako - bio on ekološki ili konvencionalni poljoprivrednik. Treba cijeniti svakoga tko radi”, kaže Andrea.

Senzori u polju

“Neće maslina bez navodnjavanja nestati - dapače, ona ne voli previše vode, radi se o bliskoistočnoj biljci, pa može biti i na suhom, ali ako dobije malo vode u određenom trenutku, mogu se izbjeći neki problemi u okusu ulja, u kvaliteti. Mi sve navodnjavamo u deficitu. U svakom polju imamo senzore kojima mjerimo vlagu i onda kad vidimo da je vlaga kritično niska, onda dodajemo dio onog što treba biljci. Znači ne idemo na 100 posto potrebe biljke nego se držimo na 30-40 posto da joj malo pomognemo. Kad su uvjeti stvarno nemogući da joj malo olakšamo. Nije poanta ovdje napraviti što više proizvoda koji će imati loše ili srednje karakteristike, nego izbjeći negativne faktore, a za to je voda jako bitna. Baviti se poljoprivredom bez navodnjavanja je vrlo teško. U poljoprivredi ne možete kontrolirati puno toga, ni vrućine, ni hladnoću, ni kišu… ali voda je nešto na što možemo utjecati”, kaže Andrea.