Napravili prvu hrvatsku mozzarellu, a šampion je nastao – pogreškom

Istarska mljekara Latus koja posluje od 2001. godine smjestila se u malom mjestu Orbanići pokraj Žminja, a pokretači toga mliječnog biznisa Maja i Sandi Orbanić pioniri su u ovoj branši jer proizvodnja sireva nije na našem najvećem poluotoku popularna koliko je to slučaj kod vina i maslinovog ulja.

Mala obiteljska mljekara koja ima 20-ak krava nastavak je tradicije, Orbanići se već generacijama bave stočarstvom.

“Ljubav je to koja traje dugo, to je ono što nas vuče i tjera da budemo još bolji. Sirarstvo u Istri je novijeg doba, a naše krave Istrijanke daju pet litara mlijeka dnevno dok za kilogram sira trebate deset litara, no iako je u početku bilo teško, to nas nije obeshrabrilo.

Nekad su sirevi u Istri bili mali, čuvali su se u pšenici, a razvoj je počeo krajem 80-ih i početkom 90-ih i tada kreće ozbiljna proizvodnja. Istrijani su tad imali više ovaca nego krava i malo tko je doma proizvodio sir pa smo to odlučili promijeniti”, prisjetila se početaka Maja Orbanić.

‘Kooperanti su nam kao endemi’

Prvi sir koji su napravili bio je žminjski sir, polutvrdi sir bez kore koji zrije u vakuumu, uslijedio je istarski sir ‘po recepturi nona’, no opet drugačiji jer mlijeko pasteriziraju. Kada su počeli s proizvodnjom imali su 160 litara mlijeka dnevno, a danas prerađuju čak 10.000 litara i u asortimanu imaju 20 proizvoda koje nude na degustaciji.

Među njima su i sir s paprom, tartufima, autohtoni istarski i žminjski sir, skuta ili pak drugi mliječni proizvodi poput jogurta i sirutke. Osim kušaonice, u prizemlju imaju i malu trgovinu, a danas surađuju i s desetak kooperanata iz Istre te na godišnjoj razini proizvode 120 tona sira.

“Kad smo počeli imali smo 24 kooperanta, a za ovih deset s kojima danas surađujemo kažemo da su endemi. Ipak, kvaliteta istarskog mlijeka je vrhunska, naše krave daju čak i do 300 litra dnevno i na slobodnoj su ispaši od travnja do studenog te ostatak godine u štali”, objašnjava Maja Orbanić.

Zanimljivo je napomenuti kako su prošle jeseni proizveli prvu hrvatsku mozzarellu, a njihov najpoznatiji sir – Veli Jože, koji je tri puta odnio titulu šampion Hrvatske, nastao je slučajnom pogreškom. Stručnjak za mozzarellu je Sandi, a objasnili su i kako to “nije mozzarella za salatu, već za gušt”. Proizvode je u malim količinama, i to po narudžbi, a na tom polju surađuju s istarskim pizzerijama.

Mljekara Latus ima 27 zaposlenih, u samoj proizvodnji radi osam žena, a imaju i devet maloprodajnih mjesta.

“Čak 90 posto proizvodnje prodajemo u Istri i nešto manje po trgovinama u Zagrebu poput Mrkvice, Grge Čvarka i Špeceraja te u Sloveniji. Izvoz naših proizvoda ostvarujemo i kroz turiste koji dolaze na degustacije”, kaže Orbanić.

Kušaonicu su uredili prije pet godina, a budući da u unutrašnjosti Istre cvate ruralni turizam mnogi strani turisti su njihovi gosti.

Ipak, Orbanić kaže kako kad su u pitanju grupni posjeti sirani i degustacije, najčešće dolaze upravo domaći gosti, dok su stranci više za individualne posjete. Za njihov, kako kažu turistički sir, odnosno onaj s tartufima, ove gljive nabavljaju od obitelji Karlić s kojima imaju dugogodišnju suradnju.

Uskoro i brie

“Oko nas ima dosta kuća za odmor i stranci koji dolaze k nama očekuju taj autentičan doživljaj, istražuju teritorij i običaje i tu je naša velika prednost jer upravo to i nudimo.

Da naši maslinari i vinari nisu tako dobri i nama bi pozicioniranje na tržištu bilo teže. Oni se iz godine u godinu trude i cijela ta naša gastro scena raste zahvaljujući i njihovim postignućima, poručuje Orbanić.

Idući sir na kojem rade i s kojim trenutačno eksperimentiraju je brie, a kad Sandi odluči da je zadovoljan proizvod će predstaviti tržištu.

Za zadnje značajnije investicije u poslovanju mljekara je povukla sredstva iz EU za opremanje štale i strojeve te su se javili na nedavno raspisani natječaj za obnovljive izvore energije, tako da im planova za daljnji rast ne nedostaje.