Najpoznatiji povrćar Zagorja: 'Stalno se žalimo - skupo ovo, skupo ono. Okej, brate, uzmi motiku i kopaj!'

Goran Vrabec osnivač je i vlasnik najprepoznatljivijeg hrvatskog brenda ljutih umaka – Volim Ljuto. U intervjuu za tportal osvrnuo se na svoj poslovni put, najavio širenje biznisa na inozemna tržišta te dao svoje viđenje sve težeg stanja domaće poljoprivrede

Vrabeca smo na obiteljskom imanju u Igrišćima u Zagorju posjetili prvi put prije jedanaest godina. Tad je još paralelno s uzgojem čili papričica i proizvodnjom ljutih umaka vodio tvrtku za organiziranje i tehničku podršku svih vrsta događanja. S vremenom je to palo u drugi plan, a Vrabec se potpuno dao u razvoj brenda Volim Ljuto.

Od 2018. godine bilježi godišnji rast od otprilike 30 posto. Danas posjeduje trgovinu Spicy Days s ljutim umacima i sličnim proizvodima, a možete ih naći i na policama nekoliko velikih trgovačkih lanaca i u brojnim restoranima širom Hrvatske.

Posljednjih godina Vrabec je ušao i u ugostiteljstvo. S partnerom Davorom Šuškovićem pokrenuo je BBQ Hot Yard kroz koji se bavi radionicama, cateringom, prodajom opreme za roštiljanje i slično. A s partnerom Zvonimirom Pelkom vodi Barbeerian, restoran na zagrebačkoj Opatovini, koji služi američki roštilj i craft pivo.

Prvi put smo vas posjetili 2014. godine. Tad se činilo da priču s čili papričicama i ljutim umacima vidite više kao neku zanimljivu igru nego ozbiljan posao. Igrate li se još uvijek?

(smijeh) Da bar. To je bilo dobro vrijeme. Sve je djelovalo puno lakše i s manje odgovornosti. Sad imamo puno ljudi. Svaki mjesec razmišljaš o plaćama, dobavljačima, dužnicima…. Teško da sad možeš reći - ne želim više raditi, zatvaram. Puno ljudi ovisi o nama. To više nije igra. Nije da se žalim. Financijski dobro stojimo, ali to se više ne može uspoređivati s onim prije.

Koliko imate zaposlenih?

Imamo 12 stalno zaposlenih i sezonce kad su nam berbe. Njih trebamo sporadično, dva, tri dana tjedno u sezoni. Obično je to četvero do šestero ljudi. Imamo i kooperante za uzgoj koji nam pokrivaju dio uroda.

Je li potraga za kooperantima bila jednostavna?

I da i ne. Prošli smo ih dosta. Iskreno, nisam bio zadovoljan. Ljudi očekuju da će u jednoj sezoni pokriti sav ulog i odmah početi zarađivati. Nitko nije spreman čekati povrat uloženog. Kao i u svakom poslu, treba biti strpljiv.

Trenutno radimo s njih troje. S tim da s jednim radimo četvrtu godinu, a dvoje je novih. Oni su još u testnoj fazi i rade manje količine. Uz to dogovaramo kooperanta izvan Hrvatske te bi mogao postati ozbiljniji partner, prvenstveno zbog povoljnog geografskog položaja i većeg broja sunčanih dana.

Gdje se nalazi taj kooperant?

U Makedoniji i Albaniji. Te su države poznate po uzgoju paprike. Kod nas je sezona dva, dva i pol mjeseca, a kod njih traje šest mjeseci. To mijenja puno stvari, posebno ukupnu cijenu.

Koje količine trenutno proizvodite godišnje?

Dosta teško je zbrojiti koliko je to količinski jer imamo razna pakiranja. Ako gledamo po bočicama, mislim da smo na nekih 200 tisuća bočica umaka. Mislim da je bitniji promet koji radimo.

U 2023. ukupni prihod vam je bio 809 tisuća eura, a zarada oko 95 tisuća eura. Kakve su bile poslovne brojke lani?

Prošle godine promet je bio gotovo 830 tisuća eura dok je dobit bila nešto manja zbog investicija. Dobit pokušavam držati na desetak posto, što je dosta u industriji prerade. Obično se drži na oko pet posto ili manje. Još uvijek nismo toliko veliki i svu dobit reinvestiram. Nikad nisam dizao zaradu iz tvrtke, sve ide daljnji u razvoj. Iako poslujemo više od deset godina, i dalje su velika ulaganja za širenje.