Milan Rak povećao je proizvodnju rajčice sa tri na - 60 tona!

Dok se pripremao za mirovinu posadio je 400 stabala maslina, podigao vinograde, a kad je na jednoj parceli otkrio vodu odlučio se i za povrće. Na sugestiju stručnjaka tvrtke Colić-Trade podigao je plastenike i prvi u Dalmaciji krenuo u hidroponsku proizvodnju rajčice.

Kombinacija mladosti i iskustva ne donosi dobre rezultate samo u sportu. Poželjna je i u povrćarstvu, a kako izgleda u praksi imali smo prigodu vidjeti ovih dana u neposrednom zaleđu Šibenika. Tamo u Rakovom selu pozornost privlače plastenici, a u njima su svakodnevno iskusni poljodjelac Milan Rak (68) i mladi Darko Mrvica (38) dipl. ing. agronomije.

"Učimo jedan od drugoga“, kaže Milan.

Od 400 maslina do prvih plastenika
On je prvi u tom pasivnom kraju počeo uzgajati povrće u većim količinama. Za tržište. Na veliko i to u svojim poznim godinama kad je praktički već bio umirovljenik. Točnije, od 2014. godine nakon što je na jednoj od parcela njegovog imanja "rašljar" otkrio da "tamo doli" ima vode. "Bušili smo i na 100 metara dubine naišli na relativno izdašan izvor“, otkriva Milan.

Ne krije da je zaljubljenik u selo i zemlju iako je svoj radni vijek započeo s 15 godina kao "mali od kužine" na brodovima nekadašnje Šibenske plovidbe. Radio je poslije i u Vinariji Vinoplod, te drugim šibenskim firmama da bi prijevremenu mirovinu sa 60 godina života i 42 godine radnog staža dočekao u lokalnom Uredu državne uprave.

"Pripremajući se za mirovinu sadio sam masline i vinovu lozu“. Ima, kaže, 400 maslina, njegova su ulja višestruko nagrađivana, ali kako su maslinici uglavnom u depresijama neredovito rađaju. Zato, kad je već imao vodu i uz bušotinu sagradio akumulaciju odlučio se okušati i u proizvodnji povrća.

Najprije na otvorenom. Sa suprugom Brankom sadio je pomidore, salatu, blitvu, krastavce… Išlo im je dobro, ali znate ono kiša, vitar, hladne fronte, mraz, slana i ostale vremenske nepogode ponukale su ga da proizvodnju rajčice Grapollo, koju inače uvozimo, nastavi u kontroliranim uvjetima. Sa zaradom od dotadašnje proizvodnje podigao je prvi plastenik na 1.200 kvadrata. Potom za koju godinu još jedan od 1.100 kvadrata. Oba za klasičnu plasteničku proizvodnju.

Prvi i jedini u hidroponskoj proizvodnji u Dalmaciji
Radoznali entuzijast, kakav već jeste, poželio se okušati i u hidroponskoj proizvodnji. Podigao objekat na 650 kvadrata i na sugestiju stručnjaka iz tvrtke Colić-Trade prihvatio varijantu uzgoja na kokosovim jastucima.

"Moguća alternativa je podloga od kamene vune kao što rade u Nizozemskoj“, kaže vlasnik spomenute tvrtke Nevio Colić, dipl. ing. agronomije. U Nizozemskoj su na to prisiljeni jer kod njih je tlo zagađeno pesticidima.

U našim uvjetima, konkretno kod Raka, zemlja crvenica je zdrava, bogata mineralima i na nju su položene kokosove podloge. U svaku se sade po tri sadnice po kvadratnom metru. Svaka daje dva izboja, dva vrha i to su praktički dvije različite biljke. One imaju od 15 do 20 etaža, počnu se brati od dna prema vrhu. Rajčice s prvih etaže su za berbu prispjele prije 20-ak dana, nešto prije nego u klasičnom plasteničkom uzgoju.

Kad bi Milan imao grijanje, a s obzirom na podivljale cijene energenata bolje je da ga zasad nema, mogao bi ići u ranu sadnju već u prosincu kao što to rade hidroponci. On i Mrvica su sadili u travnju, a rajčice s najnižih etaža prispjele su za berbu sredinom lipnja.

Kokosova vlakna na domaćoj crvenici
"Svaka biljka će dati oko 20 kg prvoklasnih plodova“, kaže Colić dodajući da Rak ima niske objekte s prečkom od 2,5 metra, nema krovnu ventilaciju pa se može reći da se ovdje radi o poluhidroponiji. Ili, primjeru kako se klasičan plastenik može prilagoditi uvjetima hidroponije.