Iza lavandinih polja u Lici i certificiranih eko proizvoda stoji poduzetna zlatarica

Krumpir je naša budućnost, a ne lavanda, govorili su Melanie Ajduković kada se vratila u rodnu Liku i krenula u sadnju ove mediteranske biljke. A danas?

Nakon tri desetljeća rovinjske zlatarske karijere, Melanie Ajduković se vratila u rodnu Liku i danas skrbi o skoro sedam tisuća sadnica visokogorske lavande angustifolije čiji se opojni mirisi šire i van granica Lijepe naše.

Njeni nasadi mediteranske biljke, nekoć isključivo vezane uz Dalmaciju i otoke, u Mutiliću pored Udbine zvuče pomalo nesvakidašnje. Priča o lavandi te 2016. godine "oporo“ je prihvaćena među stanovnicima tog kraja. Više je to bila neka senzacija koja je unaprijed okarakterizirana kao propala investicija, ali nikako kao faktografska priča sa ciljem, svrhom i obećavajućom budućnosti.

Tek onda kada se njezin obrt Ajda okitio oznakom LikaQuality postalo je jasno da Lika ima novi brend.

Tako su o tome pisali lokalni mediji vjerujući da ta lička poduzetnica istražuje nove proizvodne horizonte, puno isplativije od krumpira i šljiva i svih onih tradicionalnih djelatnosti koji su obilježili poljoprivrednu povijest te regije.

Iskustva stjecala i u Provansi
"To su mi i govorili. Krumpir je naša budućnost, a ne to, najčešći je komentar na moju ideju sadnje prvih dvije tisuće sadnica lavande angustifolie na šesto metara nadmorske visine", počeci su Melanie Ajduković, po struci zlatarice koja se već tridesetak godina u Rovinju bavi izradom unikatnog nakita.

Vezano uz to, gajila je interes za kristale, poludraga kamenja i eterična ulja. Uvjerena u budućnost ekološke proizvodnje u nedirnutom krajobrazu nedovoljno iskorištene Like, najprije je završila edukaciju za proizvodnju i preradu ljekovitog bilja, a zatim i u Provansi gdje je stekla dodatna iskustva i upotpunila znanje o Kleopatrinu tajnom sastojku zavođenje. Naime, lavandinim uljem se navodno poslužila Kleopatra kako bi zavela Cezara, Egipćani su ga koristili za mumificiranje, a Feničani i Arapi od njega radili poznate parfeme.

Sve se to, kaže, radi po najvećoj vrućini kada je koncentracija ulja na najvišoj razini. Nažalost, teško dolaze do radne snage. "Ma koliko god plaćali, nitko neće raditi", objašnjava nam proces od okopavanja, berbe do destilacije i prerade.

Ekološki certificirani proizvod
Tijekom tog procesa zaključno s pakiranjem brine se o svakom detalju. Kako bi kupcima osigurali kvalitetan i siguran proizvod, redovito provode sva potrebna testiranja i analize. Stoga i jesu popraćeni LikaQuality i eko oznakom stopostotni prirodni i ekološki certificirani.

Otkriva nam i da ovisno o godini za litru kvalitetnog ulja potrebno je cca. sto kilograma cvijeta. To treba ubrati pa im u pomoć priskaču prijatelji, rodbina i susjedi. "U tom periodu naša destilerija radi punom parom. Za sušnih razdoblja kao što je to bilo prošle godine prinos je bio manji, ali je zato ulje i hidrolat bio odlične kvalitete. Istina, malo je suša zasmetala na način da je cvijet bio sitniji, ali je paralelno miris intenzivniji, a kvaliteta ulja neupitna. Tako da sve ima svoje prednosti", smatra Melanie.

Ističe i da ovo radi iz čiste ljubavi i bez obzira što nema nekakve posebne zarade, u svemu tome vidi budućnost pogotovo nakon srpanjske žetve i destilacije te završetka turističke sezone kada se ne samo Mutilićem i Udbinom, čarobni miris ličke lavande proširi po cijeloj Hrvatskoj i svijetu.

A oni koji znaju o čemu se radi, imaju samo riječi hvale za ličke ljekovite proizvode s mediteranskim predznakom.