Hrvoje Vila:”Kad prolazim ulicom, djeca ne viču “hot dog”, već “Big H””

Povodom Međunarodnog dana hot-doga, 20. srpnja, razgovarali smo s Hrvojem Vilom iz Osijeka, poznatim pod nadimkom “Big H”. Hrvoje je pionir uličnih hot-dogova u Hrvatskoj, koji je ostvario svoj američki san i otvorio prvi pokretni ugostiteljski objekt za prodaju hrenovki i kobasica u zemlji. Njegov autentičan američki hot-dog jednostavno morate isprobati!

RAZGOVARALA: PAULINA MLINARIĆ

Kako ste došli na ideju pokretanja pokretne prodaje hot-doga u Osijeku?
Kada sam saznao da se Tvornica šećera Osijek zatvara, počeo sam razmišljati o tome kako dalje, i odluka je pala na pokretanje vlastitog posla. Filmovi i serije su moj omiljeni hobi, a često sam primjećivao da detektivi u prolazu na ulici uzimaju hot-dog. Ta ideja mi se svidjela, pa sam počeo istraživati. Kao veliki gurman, želio sam pružiti brz, kvalitetan proizvod po prihvatljivoj cijeni.

Da možete posjetiti bilo koji hot-dog štand iz američkih filmova, koji bi to bio i zašto?
Volio bih posjetiti Nathan’s famous na Coney Islandu gdje je sve počelo i koji su danas najpoznatiji prodavači hot doga na svijetu te posluju od 1916. godine. Poznati su i po organiziranju natjecanja u jedenju hot dogova koje se održava od ranih sedamdesetih, a svjetski rekord je 74 hot doga za 10 minuta.

Možete li nam opisati kako je izgledao vaš prvi dan prodaje hot-doga na osječkim ulicama?
Prvi dan je bio dosta kaotičan. Pripremiti sve namirnice, odabrati lokaciju, kojim putem doći na lokaciju… Također sam imao i dogovor za prvi intervju iako zapravo nisam ni počeo raditi. No, međutim sve je bilo jako zanimljivo jer osmijeh prolaznika, oduševljenje djece i prvih kupaca nam je dao krila za sve ono što je uslijedilo.

Što vam je bilo najizazovnije u procesu prelaska iz strojarske struke u ugostiteljstvu?
Najveći izazov na početku bio je uskladiti se sa svim kriterijima koje zahtijeva ovakav način prodaje, budući da radim na otvorenom. Također, bilo je važno održati kvalitetu namirnica i proizvoda te biti prepoznatljiv. Kao gurman i ljubitelj kuhanja, sama priprema nije bila problem. Međutim, ovdje moram pažljivo upravljati svakim detaljem, uključujući nabavu i materijale, što je u tvornici bilo znatno jednostavnije.

Što smatrate najvažnijim za uspjeh u pokretanju i vođenju pokretnog ugostiteljskog objekta?
Najvažnija je upornost. Puno je prepreka koje treba savladati da bi mogao reći da si uspješan. Nema predaje. Guraj tvrdoglavo ili što Amerikanci znaju reći “Make it or brake it!” . Naravno tu je podrška obitelji i prijatelja. Istraživanje tržišta, navika, poznavanje tržišta i moraš na kraju voljeti ono što radiš.

Kako su Osječani reagirali na vašu ponudu hot-doga i što mislite da je ključ vašeg uspjeha?
Naši sugrađani pa i turisti generalno vole naš proizvod i rado nam se vraćaju. Mislim da je ključ u brzini pripreme, dostupnosti na ulici i kvaliteti namirnica. Naš je hot dog jako blizu onoga što vide u filmovima pa je i to ono nešto po čemu nas prepoznaju i cijene.

Koji su najpopularniji dodaci koje vaši kupci biraju uz svoje hot-dogove?
Pa kao i u većini slučajeva razlikuje se od generacije do generacije. Djeca uglavnom vole kečap i hrenovku, stariji kobasice i senf, ali zvijezde naše ponude su pečeni komadići slanine i hrskavi prženi luk.

Koje su najneobičnije narudžbe koje ste primili i kako ste ih realizirali?
Jedna narudžba se posebno ističe. Osim običnih hot-dogova koji su sadržavali samo pecivo i hrenovke, dobili smo narudžbu s kobasicom s lukom, krastavcima, slaninom, prženim lukom i senfom – ali bez peciva. Zaista ne znam kako je gospođa uspjela pojesti to!

Možete li nam reći nešto više o procesu nabavke vašeg specijalnog bicikla-pečenjarnice?
Kada smo počeli tražiti bicikl za oko nam je zapeo jedan iz Kine, ali zbog visokih taksi i poreza te samim time i nemogućnosti sufinanciranja okrenuli smo se tržištu EU. Nekoliko proizvođača je bilo u vidu i naravno odabrali smo cjenovno i kvalitativno najbolji proizvod koji smo mogli nabaviti u tom trenutku. Nisam htio klasični hot dog štand nego s roštiljem kako bi mogli pružiti raznovrsniju ponudu. Naravno, trebao je imati i hladnjak i vodu, pa stoga odluka nije bila teška.