Drniš može postati hrvatski grad pršuta 365 dana u godini

U Drnišu pršut se ne doživljava samo kao proizvod, on je važan dio tradicije, običaja, obiteljskog stola i identiteta kraja. Drniški pršut već je stoljećima delicija u kojoj su znali uživati u Hrvatskoj, regiji, ali i puno šire. Službeno, Drniški pršut postao je tržišni brend 1969. godine kad su dosegnute velike količine proizvodnje.

Za njega se veže i jedna zanimljivost. Naime, bio je poslužen na krunidbenoj proslavi britanske kraljice Elizabete II. 1952. godine. Stoga je u povodu zlatnog jubileja, obilježavanja njezine 50 obljetnice dolaska na prijestolje, Grad Drniš kraljici prigodno uputio drniški pršut na dar. Gradonačelnik je u povodu toga primio pismo zahvale Njezina Veličanstva koje se čuva u Gradskom muzeju Drniš.

Tragovi uzgoja svinja u Drnišu datiraju od otprilike 1500 godine prije Krista, a prvi pouzdaniji podaci o proizvodnji na ovom području zapisani su u Šibenskom statutu u 14. stoljeću. Godine 2012. drniški pršut je certificiran od Ministarstva poljoprivrede RH kao proizvod sa zaštićenim geografskim podrijetlom.

Može li Drniš postati hrvatski grad pršuta? Ambicija više nije samo pitanje tradicije i gastronomije. Nakon devetog Međunarodnog festivala pršuta – Drniš 2026. sve je jasnije da se iza priče o pršutu otvara puno šira gospodarska tema: kako od lokalnog proizvoda napraviti razvojni model za cijelu destinaciju?

Na godišnjoj razini proizvedemo oko 500 tisuća komada, a pojedemo više od milijun komada pršuta. Drugim riječima, 500 tisuća dolazi iz uvoza.

Projekt Kuća pršuta
“Sve imamo, samo to moramo podići na višu razinu”, poručio je šibensko-kninski župan Paško Rakić, ističući potrebu povezivanja poljoprivrede, gastronomije, turizma i prirodnih atrakcija zaleđa. Upravo u tom povezivanju vidi se prostor za rast Drniša, Promine, Ružića i Unešića. U Drnišu se danas proizvede oko 50 tisuća komada pršuta, od čega je deset posto zaštićeni drniški pršut. Drniš već ima proizvod koji nosi snažan identitet, ali sljedeći je korak njegovu vrijednost proširiti izvan same proizvodnje. Gradonačelnik Drniša Tomislav Dželalija najavio je nastavak potpore proizvođačima kroz nabavu opreme i certificiranje, ali i projekt Kuće pršuta, koja bi posjetiteljima trebala približiti cijeli proces proizvodnje.

Plan je i povezivanje pršutarskih s vinskim cestama. Time bi pršut prestao biti samo proizvod koji se kupuje i postao dio turističkog iskustva. “Drniš može postati hrvatski grad pršuta 365 dana u godini”, poručio je Dželalija.

To je, zapravo, i poslovna logika razvoja destinacije. Gost koji zbog pršuta dolazi u Drniš ne generira prihod samo proizvođaču. Ako posjeti pršutanu, restoran, vinariju ili neku od atrakcija zaleđa, jedan proizvod postaje pokretač potrošnje u više sektora. Upravo zato budućnost drniškog pršuta neće ovisiti samo o tome koliko će se pršuta proizvesti. Puno važnije pitanje je koliku će vrijednost taj proizvod stvarati za cijeli kraj. Predsjednik Udruge proizvođača drniškog pršuta Drago Pletikosa upozorio je da pršut ne trpi prečace.