Dr. Ivica Vlatković: Sadnice iz sjemena važnije su od navodnjavanja maslina

Dr. Ivica Vlatković, predsjednik Udruge maslinara Zadarske županije imao je zapaženo izlaganje u Splitu na panelu o klimatskim promijenama i modernom maslinarstvu. Dok su gotovo svi sudionici, uključujući i ministricu poljoprivrede Mariju Vučković, najviše govorili o navodnjavanju Vlatković je u prvi plan postavio potrebu revitalizacije zapuštenih maslinika i poticanje rasadničarstva, proizvodnji sadnica na podlogama od sjemenjAka, a ne na vegetativno uzgojenim podlogama razmnoženih sistemom reznica,

“Te podloge od sjemenjaka, samonikle masline (generativne podloge) su trajnije, bolje i u razvoju masline bolje podnose sušu. One nakon nekoliko godina od sadnje na skeletoidnim tlima mogu izdržavati suše, ali i udare bure i juga koji ih neće lako isčupati ili izvrnuti”, objašnjava.

Vegetativno uzgojene sadnice - "mačak u vreći"
Na žalost većina sadnje i sadnica u hrvatskom maslinarstvu je na vegetativno uzgojenim podlogama razmnoženih sistemom reznica. Takve podloge su, kaže, "mačak u vreći", podložne svemu i svačemu. Prvenstveno zbog stvaranja plitkog korjenovog sustava buduća stabla ovisna su o vodi.

Osim toga, kad se krošnja razvije takva stabla podložna su lakšem izvrtanju i čupanju na mjestima jačeg udara vjetra.

Ovu Vlatkovićevu tezu potvrđuje i uspješni maslinar Borislav Bore Pedić koji na četiri lokacije u rodnoj Pridrazi i jednoj u Smilčiću ima više od 300 stabala maslina.

Na jednoj od lokacija u Pridrazi prije 20 godina zasadio je 50-ak sadnica nacijepljenih da divljaki. Točnije na samonikloj Mastrinki iz Luna. "Dogodilo se slučajno, a ispalo je dobro", kaže.

Te masline su se pokazale otpornijim na sušu i ostale klimatske nepogode. Posebno na jake vjetrove.

"Evo, primjerice, jedne godine bura mi je na istoj lokaciji isčupala 9 od ukupno 11 stabala Čempresina, a niti jednu od onih nacijepljenih na divljaku", otkriva Pedić i pojašnjava: "Stabla koja niču iz sjemena razvijaju veću glavnu žilu “srčenicu” koja ide dublje u zemlju. Kod vegetativnih, proizvedenih iz reznica te glavne žile nema. Zato su manje otporne na sušu i, pogotovo, na jake vjetrove kao što su kod nas jugo i bura", zaključuje.

Osjetljive na sušu, sklone oboljenju i neredovito rađaju
Problem plitkog korijena posebno dolazi do izražaja gdje su masline sađene bez stručnog nadzora i plićim skeletoidnim tlima. Slabije se razvijaju i sklona su neredovitoj rodnosti, a osjetljiva na svaki oblik suše. Sklona su oboljenju jer u korijenu, pojašnjava Vlatković, ne razvijaju simbiozu s abruskularnim mikorizama koje pomažu da lakše korijen masline usvaja mikro i makroelemente kao i da se riješava viška ugljikovih atoma koje maslina unosi iz atmosfere za potrebe fotosinteze i stvaranja ugljikohidrata.

"Te podloge je brže i jednostavnije uzgojiti i proizvesti, jeftinije su i zato su nas preplavile. U sušama i udaru proljetnog mraza kao što je ova godina one nemaju šanse, a to se najbolje sada vidi", dodaje Vlatković.

Zašto ne revitaliziramo davno kultivirane nasade? Da, navodi, mi smo na žalost puni paradoksa. "S jedne strane krčimo šume i meljemo kamenita tla da bi formirali trajne nasade ovisne o vodi, a s druge strane ne revitaliziramo već davno kultivirane i posađene masline na plodnom tlu koje su nam sadili djedovi”, kaže.

Ističe da je sve svoje maslinike sam revitalizirao kao stare i zapuštene.

Stare Oblice više od 100 godina davno su stvorile i razgranale korjenje. Zato ni ovaj put ne propušta naglasiti da sve svoje maslinarske uspjehe duguje naraštajima novigradskih težaka koji su ih sadili davno prije njega. Na njima i njihovim podlogama je cijepio nove sorte. Nove sorte na tim podlogama uz domaće iintroducirane poput Pisholen marocca, Ascolane, Nocelare, Chamlala.. donijele su mu, kaže, redovitu rodnost i doprinos kvaliteti.

Među 500 stabala pokazao nam je i jednu (na slici uz naslov, op. ur.) koja je spontano i prirodno izrasla na sjemenjaku. Zove je Starka. To je, veli, čudesna maslina, najranije sazrijeva i ona je već 1. listopada spremna za berbu. Svake godine rađa, plodovi su veličine Oblice, a šarene ili "brune", kako kažu u Dalmaciji, gotovo mjesec dana prije nje.

Podloge od starih davno posađenih Oblica podjednako su, tvrdi Vlatković, dobre kao i divlje. Poput svake dobre podloge tražit će manje navodnjavanje, a pružiti veće zadovoljstvo zbog redovite rodnosti i otpornosti na stresove.

On ima i prijedlog kako doći do podataka gdje se sve nalaze i koliko imamo starih zapuštanih maslinika te kako ih revitalizirati.

Kako evidentirati i obnoviti stare masline?
Jednostavno, pročelnici za poljoprivredu svake od sedam jadranskih županija trebaju se uhvatiti posla i usporediti ARKOD (upisnik što je pod poticajima i što se obrađuje), s katastarskim preglednikom. Za svaku katastarsku općinu postoje poljoprivredne parcele, njihova površina i što su po namjeni npr. maslinik, voćnjak, pašnjak, oranica ili šuma. Kad se usporedi snimak ARKOD-a i katastar odmah se vidi što je koja parcela po namjeni i obrađuje li se kao maslinik. Ukoliko je nejasno iziđe se i poslika na terenu. Kad se evidentiraju hektari županijskih maslinika koji se ne obrađuju može se planirati akcijski plan kako ih revitalizirati ovisno o njihovom rasporedu i veličini, predlaže Vlatković. Navodi i niz benefita koje bi naša poljoprivreda dobila s njihovom revitalizacijom.

Prvo, dobili bi mlade maslinike koji imaju stabilne i već razgranate korjenove sustave koji nisu ovisni toliko o navodnjavanju i koji će u budućnosti bolje podnositi sušu i davati stabilne i dobre prinose. Oni brže dolaze na rod nego novom sadnjom posebno ukoliko nije osigurana voda. Ako je osigurana pitanje je isplativosti po kubiku u ovakvim sušama, a masline da bi prezivjele trebaju se redovito zalijevati.

Drugo, njihovom revitalizacijom riješili bi rezervare štetnika koji se kopuliraju i preživljavaju na njima i tlima ispod njih. Te zapuštene masline svake godine daju oskudan rod, ali dovoljan za zadržavanje i preživljavanje štetnika.

Treće, zapušteni maslinici su pogodni za stvaranje i širenje požara u eko cjelinama udruženim u šume s crnogoricama, navodi Vlatković.

Potaknuta njegovim izlaganjem na panelu u Splitu ministrica Vučković je, navodno, najavila natječaj za sredstva iz Programa ruralnog razvoja za rasadničare i sjemenjake?

“Ne! Ministrica je napomenula da je ministarstvo raspisalo natječaj za prvi rasadnik koji bi se bavio proizvodnjom podloga od sjemenjaka i to je za svaku pohvalu premda ja mislim da je to trebalo daleko prije uraditi”, smatra Vlatković.

Nažalost, kaže, siguran je da je struka to već predlagala, ali ih nitko do sada nije slušao u ministarstvu.

Hrvatska, podsjeća, ima izvrsne agronome koji su prošli studije i praksu kod naših velikih profesora erudita i to svjetski uvaženih poput akademika Maceljskog koji je bio stručnjak za zaštitu. Profesora Gračanina čije knjige o hrvatskim tlima su i danas sveto pismo pedološke struke. Profesora Miljkovića erudita i znalca maslinarstva. Uz njih imali smo u Istri jednog Itala Žužica pionira i čovjeka kojem Istra duguje svoje maslinarske uspjehe. U Dalmaciji cijela plejada od Škarice koji je bio poznat i priznat od najveće organizacije za maslinarstvo i uljarstvo Međunarodnog vjeća za maslinovo ulje..., do praktičara Dobroslava Elezovića i Pavla Bakarića. Od njih svih je učila struka i svi mi koji smo zavoljeli masline, naglašava.

Master plan za zdrave temelje hrvatskog maslinarstva
Na pitanje što Ministarstvo poljoprivrede može učiniti za razvoj hrvatskog maslinarstva i uljarstva, dr. Vlatković također ima prijedlog.

U narednih nekoliko godina napraviti master plan na ove dvije projekcije, a to su:

Evidencija i revitalizacija starih zapuštenih maslinika u svim primorskim županijama gdje masline rastu i rađaju.
Sve buduće sadnje trajnih nasada vezati i uvjetovati na sjemenjacima (generativno uzgojenim podlogama iz sjemenke) , moći ćemo zaključiti da smo krenuli postavljati hrvatsko maslinarstvo na zdrave temelje.
Već za nekoliko godina počeli bi osjećati benefite toga, a u budućnosti stabilnije prinose bez velikih oscilacija. Sustave državnih i županijskih poticaja, potpora i sufinanciranja usmjeriti na njih, a ne na skupe i preskupe sisteme za navodnjavanje, na koje se tamo gdje su završeni, maslinari ne žele priključiti zbog cijene vode i udjela u ukupnim troškovima, smatra on.

Ovo je potvrdio i Marinko Galiot, voditelj Jedinice za provedbu nacionalnog programa navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Hrvatskim vodama.

"U posljednjih 15 godina osigurali smo navodnjavanje na preko 30.000 hektara što je i dalje malo, budući je plan programa bilo navodnjenih 65.000 hektara do 2020. godine, što nismo ostvarili. Problem je krajnjeg korisnika, osoba ili tvrtka, koja je zainteresirana jer naši korisnici nisu spremni ulagati u navodnjavanje", rekao je Galiot.

Time je potvrdio ispravnost zalaganja dr. Vlatkovića da se, barem kad je riječ o maslinarstvu, treba početi raditi ono što je moguće i bez navodnjavanja, a to je obnova starih, zapuštanih maslinika i sadnja budućih, ali ne sa vegetativno razmnoženim sadnicama nego na sjemenjacima - generativno uzgojenim podlogama iz sjemenke.

Tada ćemo, poručuje dr. Ivica Vlatković, moći zaključiti da smo krenuli postavljati hrvatsko maslinarstvo na zdrave temelje. Tada više neće biti maslinarskih godina kao što je ova izrazito loša. A loša je upravo zbog loših temelja na kojem je građeno hrvatsko maslinarstvo kroz zadnjih dvadeset godina. A koliko je loša dovoljno je reći da u Istri i Dalmaciji ima maslinika u kojima berbe uopće nije ni bilo!