Za istarsku janjetinu nema kupaca

Minula je uskrsna trpeza obilovala janjetinom, ali uglavnom uvoznom, makedonskom, rumunjskom, pa i onom iz prekomorskih zemalja. U isto vrijeme uzgajivači iz Istre ove sezone nisu imali kome prodati janjce koje ne misle zadržati za proširenje stada. Jedan je uzgajivač ovaca čak poklanjao janjce kako bi mogao dalje proizvoditi sir čija se proizvodnja znatno više isplati, doznajemo od Alfreda Jedrejčića, predsjednika Udruge uzgajivača Istrijanka.

Cijena otkupa mesa lani je bila optimalnih 28 kuna žive vage, da bi se u siječnju srozala na samo 17 kuna, čime se ne mogu pokriti niti troškovi uzgoja. Da bi se zaštitio i unaprijedio uzgoj istarske ovce - pramenke, Agencija za ruralni razvoj (AZRRI) i Udruga uzgajivača ovaca Istrijanka pokrenuli su županijski projekt trajne zaštite po uzoru na zaštitu istarskog goveda. Projekt obuhvaća zaštitu izvornosti finalnih proizvoda - sira, skute i mesa - što podrazumijeva i zaštitu izvornosti pasmine, načina uzgoja ovaca kroz ispašu, a ne stajski uzgoj. Nekoliko uzgajivača krenulo je u izgradnju sirane u kojoj će legalno prodavati proizvode sa svojeg obiteljskog gospodarstva. Također, na tržište će se plasirati meso putem županijskog poduzeća. Za otprilike dva mjeseca u bivšoj Purisovoj klaonici započet će s radom rasjecaona gdje će se konfekcionirati meso istarskog goveda, ovaca i janjadi te meso divljači. "Proizvodi će se plasirati u 50-ak ugostiteljskih objekata s kojima imamo ugovor", doznajemo od Gracijana Preklja, direktora AZRRI-a. Investicija je vrijedna 2,5 milijuna kuna, a financira se dijelom iz kredita, a dijelom iz županijskog proračuna. Na taj bi se način druge sezone plasirao barem dio janjetine istarskih proizvođača.

Zbog zapostavljanja poljoprivrede, ali i križanja s uvoznim pasminama, istarska je pramenka gotovo nestala, pa je 1994. godine izbrojano tek 1.200 grla. Danas 35 uzgajivača drži oko 2.200 grla istarske pramenke, a računa se da u Istri ima ukupno 18.000 ovaca raznovrsnih pasmina, najviše u Agrolaguni koja ima križana grla. Najviše pramenke uzgaja se na području općine Svetvinčenat i okolice te na obroncima Ćićarije. - Istarska je ovca s tipičnim crnim mrljama najbolje prilagođena podneblju, otporna na uobičajene bolesti, daje od 160 do 200 litara mlijeka u sedam mjeseci koliko se muze, što pogoduje proizvodnji sira kao primarnog proizvoda za tržište. Cijele su godine ovce na ispaši i zato je i sir kvalitetan, posebice majski, kada ovca jede slatke trave. Unatoč cijeni od 120 i 130 kuna za kilogram sira, prodalo bi ga se i puno više, doznajemo od Alfreda Jedrejčića. Posjetili smo uzgajivače ovaca i proizvođače sira - mlade obitelji Bulić iz Jakačića kraj Gračišća te Macan iz Ćipove štancije nedaleko od Juršića. Oba domaćinstva planiraju proširiti stado, izgraditi novu siranu i povećati proizvodnju sira i skute. Od ovog se posla ne možete obogatiti, ali možete od njega živjeti, smatraju.

Da bi se moglo od toga živjeti, neophodno je imati 70 do 80 ovaca, a to znači radni dan koji počinje mužnjom ovaca u četiri ili pet ujutro. Potrebno je imati i dvadesetak hektara pašnjaka i livada. Za razliku od mesa, interes kupaca za kvalitetan istarski ovčji sir veći je od ponude, pa su uzgajivači pronašli svoj interes u tome. Nešto se ipak i u poljoprivredi isplati raditi. Ono što je potrebno za unapređenje ove djelatnosti je siguran zakup pašnjaka i livada te uređeno tržište za plasman domaćih kvalitetnih proizvoda.