Vinar Krauthaker izvozi od Rusije do Brazila i otkriva tajnu uspjeha

Iza Vlade Krauthakera ukupno je 40 berbi grožđa, od čega je gotovo polovica odrađena u vlastitu vinogradu. U vinogradarski i vinarski posao krenuo je 1992. Počeo je s hektarom svojih nasada vinove loze i četiri u kooperaciji, da bi danas imao 40 svojih hektara vinograda i gotovo duplo više, 75 u kooperaciji. Ovisno o godini, u vinariju kapaciteta preko milijun litara sprema između 500.000 i 650.000 novih litara Dionizijeve kapljice uzgojene i odnjegovane na južnim obroncima Krndije, u vinogorju Kutjevo. Za tportal govori s kakvim se problemima hrvatski vinari suočavaju na domaćem i stranom tržištu

'U podrumu se uvijek računa da jedna berba bude u njemu, jedna u vinogradu, a jedna koja se prodaje', objašnjava formulu poslovanja u vinarskom biznisu Krauthaker.

Zbog toga što se 2014. smatra lošom godinom u vinogradarskom smislu, ovaj vinogradar imao je čak 35 posto manji urod, na tržištu ima i manji broj boca. Tek kada je proda, napominje, moći će ocijeniti njezinu kvalitetu. Manjak će, vjeruje, nadoknaditi prošlogodišnjom odličnom berbom, jer će biti etiketa s odličnim vinima potentnim posebice za vanjska tržišta.

Izvozi u 16 zemalja

'U poslovanju nemamo problema. Broj prodanih boca nam se povećava kao i prihod, pa je i bruto rezultat takav. Za sada još uvijek povećamo broj boca', kaže on.

Kapacitete podruma za sada ne planira povećavati, nego korigirati stvari na terenu, odnosno vinogradu kod određenih sorta grožđa te smanjivati broj hektara u kooperaciji u korist vlastitih zbog kvalitetnije kontrole, a u pojedinim godinama i mogućnosti zelene berbe. U ovom podrumu njeguju se i dozrijevaju vina svih berbi, od kasne do izborne prosušenih bobica.

Vina Krauthaker izvoze se u 16 zemalja svijeta, od Brazila, SAD-a, Kanade i Australije do Rusije, zemalja nekadašnje Jugoslavije te Francuske, Velike Britanije, Poljske, Češke, Austrije, Njemačke i Švicarske. Među njima je najzastupljenija graševina koja je istovremeno i najzastupljenija hrvatska sorta te najprodavanije vino u izvozu.

'Graševina čini 26 posto hrvatske proizvodnje vina, a potom slijedi malvazija i plavac. Relacije oko izvoznih cijena graševine te nekih drugih slavonskih sorta ovise o proizvođaču i kreću se od tri do čak 10 eura po boci', tumači vlasnik tvrtke Krauthaker vinogradarstva i podrumarstva.

Treba se udružiti za nastup na trećim tržištima

U posljednje tri godine, dodaje ovaj dugogodišnji vinar i vinogradar, povećava se izvoz vina. Smatra kako prostora za to ima, a za kvalitetniji izvoz potrebno se udružiti.

'Očekujem kako ćemo se organizirati unutar države na toj razini i kvalitetnije nastupati na potencijalnim tržištima u trećim zemljama', ukazuje on.

U izvozu trenutačno završava oko 20 posto vina s etiketom Krauthaker, ali se ovaj Kutjevčanin nada njegovu povećanju. Teško mu je procijeniti koliko bi ono moglo biti.

'Možda ćemo se orijentirati na određena tržišta više jer nam je to lakše pratiti u financijskom smislu, ali i fizički', kalkulira Krauthaker.

Na pojedinim tržištima gdje se toči njegova vinska kapljica, poput Brazila i Rusije dogodile su se značajne valutne promjene zbog čega ima dosta problema, kako kaže, pa je i prodaja otežana jer je cijena porasla.

Žestoka cjenovna konkurencija

'Mislim kako svi vinari moraju shvatiti jedan problem, a to je da u svijetu postoje zemlje koje proizvode odlična vina koja se prodaju na svim tržištima, a u krajnjem slučaju, dolaze i na naše, hrvatsko sa sve nižim cijenama. Stoga se moramo uhvatiti u koštac u vlastitim tvrtkama s troškovima, tu pokušati napraviti određene rezove i tako konkurirati svim vinima koja se danas nude jer je svijet postao jedno tržište gdje nema velikih razlika', kaže.

Na domaćem tržištu, detektira on, vinari imaju problema s naplatom i kvalitetnom distribucijom. Kako bi si to olakšali, slavonski vinari okupljaju se oko Graševine Croatice radi zajedničkih nastupa i distribucije. Na državnoj razini surađuju pri udruženju vinarstva u HGK-u gdje pokušavaju u novi Zakon o vinima uvrstiti i stavku o nacionalnim markicama što bi povećalo kvalitetu proizvoda.

Tihomir Jakovina nije ništa napravio

'Kod ministra poljoprivrede došli smo do određene faze, ali on u posljednje dvije godine nije ništa napravio, nije pokrenuo to pitanje i sada čekamo konstituiranje Vlade i novog ministra koji će, nadamo se, imati više razumijevanja za ovu problematiku', očekuje Krauthaker.

S novom Vladom očekuje kako će se otvoriti i pitanja vezana uz troškove države jer Hrvatsku smatra skupom.

'Kupci, a pogotovo ugostitelji ne znaju koliko vinari zarađuju po boci vina. Čistu zaradu nam predstavlja ono što možemo uložiti u daljnji razvoj. Tako primjerice po boci, odnosno butelji koja košta 50 kuna, nama ostane svega dvije do tri kune, a sve ostalo odlazi na različite troškove', ukazuje na problem Krauthaker.