U selu gdje lozu griju 'dva sunca' smještena je vinarija Šijački: "Kod nas je uvijek veselo"

Na sjevernim obroncima Fruške gore, u susjednoj Srbiji, gdje se vinogradi zrcale u Dunavu i gdje, kako vinari kažu, grožđe griju 'dva sunca' - ono s neba i odraz s Dunava, proizvodi se vino obiteljske vinarije Šijački. Iza te etikete stoji Milenko Šijački, čovjek koji vino ne doživljava kao posao u klasičnom smislu, već kao nastavak obiteljske priče stare stotine godina.

Iako se obitelj Šijački bavi vinogradarstvom već 100 godina, vinarija je službeno osnovana 2008. Inicijator je bio Milenkov pokojni otac, a on i njegova sestra nastavili su tradiciju. On sebe opisuje kao agronoma po struci, ali "nedovršenog", a sestra mu je tehnologinja, s diplomskim radom o vinu. Znanje, iskustvo i obiteljske veze prirodno su se spojili u proizvodnji koja danas živi isključivo od vina.

"Ovo je posao koji može opstati samo kao obiteljski . Mnogo je odricanja, ima godina koje su bolje i onih koje su teže, ali obitelj to čini najlakšim. Vino doživljavamo kao ljubav, ali istovremeno isključivo od njega živimo“, kaže Šijački, kojeg smo upoznali na ovogodišnjem Sarajevo Wine Festu.

Godišnje proizvedu 100 tisuća litara
Njihovi vinogradi prostiru se na oko 20 hektara, dok vinarija ima kapacitet od približno 150 tisuća litara. Godišnja proizvodnja kreće se oko 100 tisuća litara, što je, kako ističe, količina koja omogućuje da se sve postigne bez prevelikog pritiska i bez gubitka kvalitete.

"Nemamo planova za širenje. Mogu lijepo obraditi ovaj volumen i imati vremena za sebe. To mi je sasvim dovoljno", dodaje Šijački.

Sortiment je tipičan za Frušku goru, ali i dovoljno raznovrstan. Najzastupljeniji je talijanski rizling, odnosno graševina ili grašac. Tu su i chardonay, neoplanta, župljanka, merlot, cabernet sauvignon, frankovka i muscat hamburg. Sve sorte, kako kaže, imaju svoje mjesto i svoju publiku, no terroir jasno ide u korist graševine.

Berbe se pamte i uspoređuju. Prošla godina donijela je, prema njegovim riječima, zaista lijepu berbu, dok je 2024. bila izuzetno sušna - s malim prinosima, ali vrhunskom kvalitetom grožđa i visokim sadržajem šećera. "Ipak, prošla godina bila je neusporedivo bolja od berbe 2024.“, iskreno dodaje.

Mlada vina kod Šijačkih se ne zadržavaju dugo. Trend njihove konzumacije je jak, a gotovo cijela proizvodnja proda se prije dolaska nove berbe. Na tržištu su najviše prisutni u Srbiji, prvenstveno u Novom Sadu i Beogradu, dok, kako kaže, mali dio ide i u izvoz. No, nisu zbog toga stigli na sarajevski vinski događaj - ovdje su bili više zbog ljudi i prijatelja nego zbog prodaje, kao kratak bijeg od svakodnevice i prilika za nova poznanstva.

Tisuću litara vina po seljaku
Posebnost ove vinske priče leži i u srijemskom selu Banoštor u Srbiji, odakle dolaze. Sa svega 750 stanovnika, u njemu djeluje čak 12 registriranih vinarija, koje zajedno proizvedu između 700 i 800 tisuća litara vina godišnje, što je oko tisuću litara po glavi stanovnika.

"Kod nas je uvijek veselo“, priznaje Šijački uz osmijeh, objašnjavajući da se dio grožđa, osim vlastitog uzgoja, otkupljuje upravo od mještana.

A kada govori osobno, bez tehnologije, tržišta i brojki, odgovor je jednostavan: "Za svoju dušu biram rizling. To mi je vino uz sve i sa svime.“

Možda je baš u toj rečenici sažeta cijela filozofija vinarije Šijački - mirna, obiteljska, oslonjena na tradiciju, ali okrenuta kvaliteti i životu koji se, baš poput dobrog vina, ne mjeri brzinom, nego trajanjem.