U polje s uputama: Slavonac obrađuje zemlju na 120 lokacija

Iako su nastojanja domaće službene poljoprivredne politike da se zemlja okrupnjava, a zbog čega se promovira i komasacija, čija su završnica komasacijske gromade, na terenu je poljoprivredno zemljište i dalje usitnjeno, a iznimka nije ni Drenjanština, područje Đakovštine koje čini Općina Drenje, za čiji zemljišni fond poljoprivrednik Ivica Backo iz Potnjana kaže kako je vrlo usitnjen, pa on, doslovno, u polje ide s - bilježnicom.

U njoj su zabilješke gdje sve radi zemlju jer, kaže, radi ju na gotovo - 120 lokacija. U svome selu, ali i drugima na području drenjanske općine.

- Istina, ja bih još bez bilježnice nekako i znao do lokacija gdje obrađujemo zemlju, no dvojici sinova "teka" itekako dobro dođe - kaže Backo, ratar i svinjogojac. Trenutačno obrađuje približno 220 jutara, a čestice su u potnjanskom "ataru" od pola jutra do, kaže Bakco, najviše 5-6 jutara.

- Čestica u komadu od deset jutara ovdje nema - kaže taj Potnjanac.

O komasaciji su proteklih mjeseci jedinice lokalne samouprave, pa tako i one u Đakovštini, preko anketa, saziva mještana i dr. osluškivale teren - jesu li vlasnici zemlje za njezinu povedbu ili ne, no teško je u tom slučaju udovoljiti svima.

- U jednu ruku, komasacija je jako dobra stvar da okrupnimo njive, no, konkretno u slučaju ovdašnje zemlje - to su kisela tla, zemlja je bjelica, nije kvalitete kao što je rodna crnica i slično; imamo pet vrsta zemlje koje su na raznim mjestima i zato bi ljudi u komasaciji mijenjali lošu zemlju za dobru, a nema za sve - kaže Backo.

- Naša bjelica u kišnoj godini može roditi jako puno, ali to mora biti takva godina, pa jako puno ovisimo o vremenu. Na našim tlima prosječan prinos je tri tone žitarica, a kad je 4, 5 tona - onda smo u izvanrednoj godini. Kukuruz se ovdje kreće od 4, 4,5 do 5 tona, a kada je 7 tona - to je jednom u 30 godina. A oko Vukovara je prinos od 7 tona sasvim normalna stvar i ja tamošnjem rataru na ovakvim našim tlima tebam konkurirati - uspoređuje ovaj Potnjanac.

Specifičnost su ovdašnjih zemljišnih prilika i cijene. Backo kaže kako je jutru zemlje u tom kraju u posljednjih godinu i pol cijena porasla čak 500 posto - s nekadašnjih 1000, 1200 do 1.500 eura na sadašnjih 5000 eura.

- Netko dođe u probleme i zbog proizvodnje založena zemllja ode u ovrhu; kupci ju uzimaju za sitne novce i nabiju joj cijenu od 5000 eura - kaže naš sugovornik. Po tomu ni ovaj kraj nije lišen kupaca zemlje koji joj dižu cijenu a da se uopće ne bave poljoprivredom; njima zemlja nije resurs, baza za poljoprivrednu proizvodnju, nego investicija, biznis, nekrentina s kojom se čeka "dobra prilika za unovčiti".

- Trebaju ti dva radna vijeka da bi ju isplatio po tim cijenama. Kuće, potkućnice pristupačnije su nego zemlja. Vrlo solidnu, dobru kuću možete tu kupiti za 30.000 eura, no što ćete na selu s njom kada je zemlja preskupa za kupnju?! Što će vam na selu kuća bez zemlje, bez rada, od čega ćete živjeti?! - uspoređuje cijene Backo, koji se, dodaje, protiv slabih prinosa, kiselih tala, bjelice, bori količinama - kada se dogodi loša godina, s lošim prinosima, on na to odgovara povećanjem površina za sjetvu.

Tako je popis lokacija za obradu još duži, a bilježnica “za u polje” nužna.