Tradicija vrijedna čuvanja: Hrvatski hladnokrvnjaci Petra Jadeka

Trenutno imam 15 kobila i tri pastuha koji svaki dan trče na velikoj ograđenoj livadi, borave u hladu velike nadstrešnice ispod brijega, a navečer idu na počinak u štalu gdje ih čeka pet krava, ponosno priča Petar Jadek, zaljubljenik u ovu autohtonu pasminu za čiji uzgoj koristi i IAKS mjeru 10.

S konjima se bavi cijeli život, kaže Petar Jadek, ali uzgaja ih od 1978., iste godine kada se oženio.

"U miraz sam donio bređu kobilu, a žena nešto zagorske zemlje, ali smo oboje morali prodati kako bismo kupili prvi traktor", smije se i prisjeća početaka vlasnik danas 18 grla autohtone pasmine hrvatski hladnokrvnjak.

Trenutno ima četiri traktora, tri kombajna te drugu mehanizaciju potrebnu za uzgoj ratarskih kultura - dakako, za potrebe hranidbe konja i krava koje ima na svom OPG-u. "Za svojih 65 godina života kupio sam 13 novih traktora i 10 automobila, ali me ništa tako ne veseli kao hrvatski hladnokrvnjak. Imam 15 kobila i tri pastuha koji svaki dan trče na velikoj ograđenoj livadi, borave u hladu velike nadstrešnice, ispod brijega u Zaboku, a navečer idu na počinak u štalu gdje ih čeka pet krava", priča poljoprivrednik koji je devedesetih godina prošlog stoljeća imao više krava nego konja.

"Proizvodnja mlijeka je bila isplativija pa sam imao više krava, no ipak sam se odlučio okrenuti više konjima. Ne bilo kakvim jer najviše volim ove naše nešto teže, robusnije. Najbolji pastuh može imati i više od 800 kilograma, zbog čega su i nešto življi", otkriva nam i odmah dodaje: "Od poljoprivrede se uvijek moglo živjeti, ali se moralo i puno raditi. Isto je i danas."

Naglašava da je sve u životu posložio tako da sada može uživati u ovim plemenitim životinjama. Veseli se svakom novom danu u zasluženoj mirovini, nakon punih 40 godina rada u hitnoj službi Doma zdravlja Zabok, gdje je "vidio i čuo svašta", ali je znao da će, kada dođe kući, imati svoj mir među velikim konjima, koji znaju da ih pravi gazda, nikada neće zaboraviti.

Očuvanje ugroženih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja
Nažalost, kaže, vremena se mijenjaju i dok je nekoć u Zagorju svaka kuća imala konje, danas su ostala tek tri veća uzgajivača.

"To smo Majsec, Vukić i ja. Važno je znati da za ovaj zahtjevan posao treba složna i radišna obitelj, koja će pomoći jer čovjek sam to ne može raditi", naglašava Jadek dodajući da je riječ i o prilično skupom uzgoju, u čemu mu pomaže IAKS mjera 10 Programa ruralnog razvoja. Naime, korisnik je tipa operacije 10.1.9. "Očuvanje ugroženih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja".