I ljubav i profit: Željko Trnka uzgaja 50 hrvatskih hladnokrvnjaka

Željko Trnka iz Dragalića u okolici Nove Gradiške, s dva sina, svaki sa svojim OPG-om, Silviom i Kristijanom, uzgaja oko 50 grla autohtonog hrvatskog hladnokrvnjaka. Sve je krenulo 1996. godine kada su se nakon Domovinskog rata vratili u Hrvatsku i odlučili ponovno baviti poljoprivredom.

Davne 2003. godine, prisjeća se Trnka, odlučili su nabaviti dvije kobile, za ljubav njegovog pokojnog oca, koji ih je uzgajao i prije rata. Malo po malo, ističe on, pribavljali su zemlju i proširivali broj stada. Velik dio zemlje je tada bio miniran, a budući da je on miner, počeo je razminiravati dio po dio da bi došao do ovoga sada. Danas rade ukupno 200 hektara zemlje, od čega je vlastitih površina 20-ak hektara, 100 je državne, a ostatak u zakupu od privatnika.

"Uzgajamo kobile, njih je sad 25, da dobijemo ždrijebad. Njih hranimo do određene ekonomske veličine i tad ih prodajemo u Italiju", ističe ovaj uzgajivač dodajući da hranu za sve ove životinje proizvode sami.

Svu hranu za konje proizvode sami
"Imamo vlastite pašnjake, ali budući da se nalazimo u blizini poznatog polja Iva, a to je rasteretno polje rijeke Save, oko pola godine tamo držimo konje", govori Trnka, kao i to da s drugim uzgajivačima tog kraja tamo drže i do 250 grla tijekom sezone. Njima je osnovna hrana lucerna, zob, ali i druge žitarice. Sve to proizvode sami, osim premiksa kojeg dodaju u tovu ždrijebadi.

"Radimo to iz ljubavi, ali da nema računice, ne bi to mogli financirati", otkriva dodajući da su zbog ovog uzgoja izgradili ogromnu štalu.

Jedina tvrtka s kojom od početka ugovaraju proizvodnju je Axereal, odnosno nekadašnji PPK, ističe Trnka. "Počeli smo suradnju 2003. godine i od onda kompletnu proizvodnju radimo s njima, od nabavke sjemena do predaje merkantilne robe". Ove su se godine odlučili prvi puta posijati šećernu repu, u suradnji s županjskom šećeranom, na nekih 13 hektara. Kako će to proći, tek će vidjeti krajem sezone.

Pivarski ječam na 40 hektara
"Ozima sorta Casanova pokazala nam se iznimno dobrom, pa smo je ove godine zasijali na 20 hektara", istaknuo je te dodao da su na još 20 posijali i sortu Laureate koja se prema pokusima ove tvrtke pokazala najprinosnijom. "To je jara sorta koju smo mi sijali u jesen, sad izgleda jako dobro i obećavajuće, nadamo se dobrim rezultatima nakon žetve."

Iako je prošla godina bila jako loša i specifična za sve poljoprivredne kulture te su prinosi općenito bili niski, ističe kako su uspjeli ostvariti zadovoljavajućih pet tona po hektaru ove kulture.

Za cijenu se, kaže, ne brine puno, jer ju ugovaraju unaprijed i znaju što mogu očekivati: "Kakvu dogovorimo, takva je", a ni s isplatom nikad nisu imali problema: "Nikad nijednu fakuturu nismo čekali duže od deset dana da se isplati", rekao je.

Osim pivarskog ječma, siju njihove sorte kukuruza, soje, uljane repice. Nakon skidanja usjeva, za prvu ruku robu skladište kod kuće, a onda ih odvoze u njihovo skladište u Novoj Gradiški. "Ima li netko bolji od njih ne znam, no mi smo zadovoljni suradnjom koja će se nastaviti i dalje", ispričao je Trnka za kraj, koji svoju budućnost, a i svojih sinova, i dalje vidi u poljoprivredi.