Tov junadi je prvak poljoprivredne 2025. godine

Pisao sam dosta o tovu junadi, vrlo bitnoj poljoprivrednoj grani u Hrvatskoj. Prije godinu dana napisao sam “Priču o tovu junadi” kao kuharicu za poslovnih plan. A prije 6 mjeseci pričom “Nešto se ozbiljno kuha”, najavio sam dobru 2025. godinu kod hrvatskih tovljača. Dodatno sam ih se sjetio i u priči “Tko će biti dobitnici ratarske krize?”

Jedna je to od rijetkih grana hrvatske poljoprivrede u kojoj nam naturalne i financijske brojke iz godine u godinu rastu. Hrvatska će ove godine izvjesno utoviti preko 160.000 grla, što s ovogodišnjim cijenama znači da će volumen prodaje žive junadi i junica debelo premašiti 300 milijuna EUR. Od toga dobar dio ide u izvoz. Tih 300 milijuna EUR prihoda u sektoru znači da je tov junadi prešao prag od 10% vrijednosti ukupne hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Svaka čast tovljačima!

Ipak, uz moj naklon ide odmah i kontra: nisam neki veliki ljubitelj ove proizvodnje - osnovni razlozi su što stvara malo vrijednosti i troši malo rada, što je tehnološki jednostavan, što je rizičan radi 50+ % uvozne teladi, i što je uspješan uglavnom zato jer je kukuruz i rad u Hrvatskoj jeftiniji nego u Italiji.

Ipak, ova priča nije “kontra” nego “za”, tako da o izazovima i problemima sektora možete čitati u mojim pričama iz prve rečenice. U ovoj se treba priznati da su tovljači jedan od zdravijih dijelova hrvatske poljoprivrede, i da stvaraju vrijednost u deficitarnoj proizvodnji mesa.

Što se događalo na tržištu u 2025?
Godinu je obilježio rast cijena teladi i rast cijena prodane junadi. Taj rast je značajan: npr. ako se junad križanaca krajem 2024. godine prodavala po 3,1-3,2 EUR/kg, već na proljeće cijena je bila 3,6-3,7 EUR/kg, a krajem 2025. godine prodaje se po 4,2-4,4 EUR/kg. To je u godinu dana porast cijene od čak 35%. U isto vrijeme cijena nabavke teladi porasla je za mušku križanu telad sa 4,3 EUR/kg na 6,5 EUR/kg (što je preko 50%), a čuo sam da su neki u ovom razdoblju panike plaćali i preko 7 EUR/kg.

Zašto je ovaj trend porasta cijena i teladi i junadi dobar za poslovne rezultate farmera-tovljača u 2025. godini? Zato što je u tovu junadi ciklus dugačak, što bi značilo da su hrvatski tovljači u 2025. godini isporučivali skupu junad, a u 2024. i prvoj polovici 2025. su kupovali jeftinu telad koja je bila baza za proizvodnju. To znači da su od nekih “standardnih” 200 EUR dobiti po grlu, došli na ovogodišnjih 500+ EUR dobiti po grlu - većina te razlike ostvarena je upravo na tome što se junad prodaje skupo, a telad je kupovana jeftino.

Tih 500+ EUR/dobiti po grlu znači da je ovaj sektor na 160.000 komada ove godine generirao oko 90 milijuna EUR dobiti - dvostruko ili trostruko više nego što su uobičajene dobiti u ovom sektoru u zadnjih par godina.

Ovo je trenutak kad je zgodno i napomenuti da će za ovih 160.000 komada junadi biti isplaćeno oko 30 milijuna EUR potpora: dakle 1 EUR potpore stvara 10 EUR vrijednosti mesa - dosta dobar omjer za hrvatske okvire. Lošije zvuči kad se radi o ulaznoj teladi, jer je u tom slučaju dio tog mesa stvoren van RH.

Što dalje?
Pravo pitanje za tovljače je što dalje, kakvu strategiju zauzeti između straha i pohlepe? Možda bi bilo logično u ovom trenu s viškom dobiti proširivati kapacitete farmi, kupovati zemljište od posrnulih ratara, dodati još jedan trenč silos ili obnoviti mehanizaciju?

Ili stati na loptu, akumulirati neku dobit “sa strane”. Počastiti se novim terencem? Vratiti kredite prije vremena i tako smanjiti troškove financiranja?

Ako cijene u nabavi teladi i prodaji junadi ostanu kakve jesu, biznis će se vratiti na standardne postavke zarada, tako da će tovljačka radost trajati samo godinu dana. Ali što ako tržišne cijene junadi krenu padati, a trenutno se tovi skupa telad? Što ako u isto vrijeme porastu i cijene žitarica i uljarica koje su osnova za stočnu hranu? Što ako dođe jača gospodarska kriza i padne potražnja za skupim junećim i telećim mesom? Što ako neka boleština zatvori tržište za ostanemo s viškom junadi na malom hrvatskom tržištu? Što ako…?

Puno je rizika u ovom trenu, a ono što je jedino sigurno da u poljoprivredi dobre godine nikad ne traju dugo. Godinu-dvije i opet na standardne postavke - pogledajte ratarske krivulje iz priče “Cijena pšenice je niža nego prije 18 godina”. Tada će tovljači biti gubitnici godine. Tko zna, možda već u 2026.? U poljoprivredi, a posebno onoj hrvatskoj, samo mijena stalna jest.

Zato im želim da uživaju u ovom trenutku - zaslužili su!

Htio sam ovom pričom istaknuti da ima dobrih primjera u našoj poljoprivredi - nije sve tako crno. Nisam duboko u sektoru jaja, ali čini mi se da i oni ove godine jako dobro zarađuju (visoka cijena jaja, niska cijena hrane - žitarica i uljarica), proizvođači krumpira koji su ostvarili dobre prinose isto su dobro prošli, a s obzirom na cijene vina i grožđa rekao bih i da vinari dobro rade. Čujem da su brojke na duhanu, rajčici isto dobre.

A nije loša ni cijena domaćeg maslinova ulja. AE!