Sve nove zgrade u Hrvatskoj već su »zelene«

Hrvatsko zgradarstvo danas je uistinu »zeleno« orijentirano ako se gradi u skladu sa svim zakonskim propisima te bi gotovo svaka zgrada sagrađena posljednjih deset godina sigurno dobila američke i europske certifikate za zelenu gradnju. No golemi gutači energije su zgrade od prije 50, 40 i 30 godina, koje je danas gotovo nemoguće rekonstruirati. Poruke su to s panel-rasprave održane u okviru Šeste međunarodne konferencije o hrvatskom tržištu nekretnina održane u Zagrebu.

»Zelena gradnja ne odnosi se samo na novogradnju nego i starije građevine. Zgrade od prije četrdesetak godina u Novom Zagrebu, kao i u Beogradu i drugim gradovima bivše Jugoslavije, potpuno su energetski neučinkovite. Ovo tržište još nitko nije proučio i još se nitko ne bavi njihovom obnovom«, kazao je Vlaho Kojaković, direktor Trigranit Development Corporationa.Odgovor zašto je to tako dao je Damir Ljutić, predsjednik Društvo arhitekata Zagreba, koji je kazao da je rascjepkanost privatnog vlasništva u stambenim zgradama nepremostiva prepreka da se krene u obnovu i podizanje energetske učinkovitosti, ne samo pojedinih objekata, nego cijelih naselja, i to po uzoru na mnoge europske gradove. »Poznate 'limenke' na Borongaju i u Trnskom gotovo su neobnovljive. Velika je Britanija takve kvartove riješila potpunim rušenjem i gradnjom novih objekata. No u Hrvatskoj je to potpuno nemoguće zbog rascjepkanog vlasništva«, kazao je Ljutić istaknuvši da je nemoguće dobiti suglasnost svih stanara za sanaciju krovišta kada jednom ono procuri, a da se ne spominju veći građevinski zahvati kao što je rekonstrukcija. No to je, kaže, problem cijele jugoistočne Europe zbog postojanja privatnog vlasništva nekretnina u znatno većem opsegu nego što je to u ostatku Europe. U raspravi su se čule poruke da je rekonstrukcija postojećeg fundusa zgrada gotovo potpuno neiskorištena niša za građevinare koji bi se u kriznom razdoblju, kada je posla malo, trebali preusmjeriti na takve projekte. Goleme energetske uštede i smanjenje emisije stakleničkih plinova postiglo bi se samo stavljanjem žbuke na ogoljela pročelja kojih je kod nas mnogo. Pritom i banke pokazuju spremnost za financiranje takvih projekata jer kao jamstvo uzimaju same objekte, te se takvi poslovi procjenjuju kao manje rizični od novih. Kojaković je upozorio da, primjerice, Europska banka za obnovu i razvoj ne želi više financirati nijedan projekt, pa ni trgovačkog centar, ako u sebi nema »zelenu« komponentu. Dodao je da za takve projekte EU svojim fondovima ove godini Hrvatskoj daje na raspolaganje 124 milijuna eura, no dosad se nije iskoristilo gotovo ništa. Ipak, znatan se dio novca ipak usmjerio u projekte energetske učinkovitosti i to kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je odnedavno postao ključno tijelo u državi za provedbu takvih projekata. Naime, od 2004. do danas izdvojilo se više od 354 milijuna eura za takve projekte, a zajedno s projektima zaštite okoliša i zbrinjavanja otpada taj se iznos penje i na više od šest milijardi kuna. Tome zahvaljujući, emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj se smanjila za 800.000 tona na godinu.

Zgradastvo troši i više od 40 posto ukupne energije te u emisiji stakleničkih plinova sudjeluje s više od 30 posto. Znatno smanjenje potrošnje energije i stakleničkih plinova može se postići »zelenom gradnjom« koja je od klasične skuplja za 10 do 15 posto, ali postoje primjeri da su troškovi gradnje jednaki konvencionalnoj. Zelene, pak, građevine troše oko 26 posto manje energije od klasične, emitiraju 33 posto manje ugljičnog dioksida, te su troškovi održavanja oko 13 posto manji.