Sestre Kučan vode uspješnu obiteljsku farmu ovaca i prkose predrasudama

OPG Kučan iz Aleksinice, nedaleko Gospića, prostire se na 130 hektara zemlje, a na farmi uzgajaju 850 ovaca o kojima brigu vode sestre Katarina i Josipa, brat Josip te majka Kristina, dok najstarija sestra Barbara, kao vlasnica, obavlja administrativne poslove.

U podnožju osamljenog mističnog diva Zira, nadvijenog nad Ličkim poljem, pase 850 ovaca OPG-a Kučan.

"Djed je cijeli život imao tek oko 20 ovaca, a naš pokojni otac ih je 2009. upisao u matično stado ličke pramenke te ih je tada bilo oko 240. Njegov san je bio imati veće stado i smatrao je da će se to isplatiti, ali da je prvo potrebno uložiti puno truda, rada i novca“, priča nam Josipa Kučan, iz Aleksinice nedaleko Gospića.

Trenutno imaju 130 hektara zemlje o kojima računa vode sestre Katarina i Josipa, brat Josip i majka Kristina.

"Vlasnica našeg OPG-a je naša najstarija sestra Barbara, koja s predanošću vodi administrativne poslove gospodarstva. Uz to, završava diplomski studij održivog upravljanja vodenim ekosustavima“, dodaje Josipa.

Sezona janjenja
Trenutno se na farmi odvija sezona janjenja, što je najzahtjevnije razdoblje u godini.

"Ustajemo u 6.30 i označavamo novoojanjenu janjad zamjenskim markicama te upisujemo spol, kilažu, datum i broj majke, kako bismo točno znali koja je ovca majka određenom janjetu“, priča nam Josipa.

Nakon toga slijedi doručak životinja koje dobivaju sijeno.

"Ovce koje su ojanjile dvoje janjadi odvajamo u posebne boksove, svaku zasebno, kako bismo ih mogli posebno hraniti. One s jednim janjetom nalaze se u skupinama do 20 ovaca te ih nakon nekoliko dana spajamo u veće skupine kada janjad malo ojača“, pojašnjava.

Popodne životinje dobivaju zob, a nakon toga ponovno sijeno. Od 19 sati započinju smjene. Obitelj dežura u stajama kako bi stalno netko bio prisutan i kontrolirao tijek janjenja.

"Dežuramo cijele noći na način da se izmjenjujemo svakih nekoliko sati. Takav ritam rada traje mjesec i pol do dva mjeseca, dok se sve ovce ne ojanje“, opisuje.

Od svibnja do studenog, ovce prelaze na ispašu i tijekom tog razdoblja hrane se isključivo pašom, bez dodatka voluminoznog i koncentriranog krmiva

"U lipnju započinje košnja trave i spremanje sijena, a u prosjeku pripremimo oko 650 rola bala promjera 135 cm“, kaže.

Školovanje i posao
Osim što se bavi stočarstvom, Josipa studira na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku. Trenutno je na drugoj godini diplomskog studija specijalne zootehnike.

"Sestra Katarina je prije dvije godine magistrirala je na Sveučilištu u Zadru, smjer Informacijske znanosti. Nakon toga upisala je tečaj za nastavničke kompetencije, a 2024. godine upisala je preddiplomski studij na FAZOS-u, isti smjer kao i ja“, priča nam Josipa.

Katarina je trenutno zaposlena u knjižnici te, uz stalni posao, sudjeluje u svim poslovima na farmi zajedno s obitelji.

Brat ima 12 godina i pohađa osnovnu školu u Gospiću, a majka je zaposlena u gradskoj upravi grada Gospića.

"Dobivamo godišnju potporu države za zemlju i ovce, ali sve potrebne objekte, strojeve i priključke kupili smo bez korištenja mjera i potpora Europske unije“, ističe.

Najveći izazovi kroz godinu su mortalitet stada i financije. Uginuća, nestanci i krađe česti su uzročnici mortaliteta u stadu.

"Na području Like veliki problem stvaraju vukovi, koji razaraju stada ovaca i krava u Gorskoj Hrvatskoj, prouzrokujući brojne slučajeve uginuća svake godine. Uz nadzor pastira i velikih pasa, pokušavamo suzbiti te gubitke“, priča nam Josipa.

Kako bi ovce imale dovoljno voluminoznog i koncentriranog krmiva preko zime, potrebna su financijska sredstva za proizvodnju dovoljnih količina sijena i kupnju potrebne količine zobi za dohranu u zimskom periodu.

U poslu kojim se Kučani bave, mnogo je izazova. Najteži među njima nisu samo fizički napori, već i financijski pritisci.

"Poticaji su smanjeni, dok su troškovi visoki, a cijene hrane i održavanja značajno porasle. Uz to, visoka smrtnost stada predstavlja veliki izazov, što dovodi do dodatnih gubitaka, a nedostatak zemljišta samo pogoršava situaciju“,

Profesionalni pastir
Najveći im je izazov pronaći radnike koji će biti posvećeni ovom poslu. Na farmi trenutno imaju jednog zaposlenika, profesionalnog pastira, koji im je izuzetno dragocjen i teško im je pronaći nekog poput njega.

"Kod nas je zaposlen već pet godina i sudjeluje u svim navedenim poslovima. Tijekom ljeta, u sezoni ispaše, čuva ovce na prostranim pašnjacima. Posao je prilično naporan jer zahtijeva stalni nadzor i čuvanje ovaca, ali uz dobru organizaciju i volju sve je lakše", kazuje nam Josipa.

Unatoč tome što uspješno vode OPG i s ljubavlju rade svoj posao, ali i obavljaju teške poslove na farmi, često se susreću s predrasudama.

"Ljudi nas i daje gledaju skeptično, kao da vođenje farme nije posao za žene. No, mi znamo apsolutno sve o našem stadu. Sve radimo – od hranjenja, vaganja, pa sve do prodaje“, ističe.