Seljaci siju “tavanušu”

Napokon, nakon dužeg sušnog razdoblja, slavonski seljaci započeli su intenzivnije sjetvu pšenice. Međutim, Mato Brlošić, predsjednik Udruge Brazda, koji godinama sije samo sjemensku pšenicu, ističe da zbog opće besparice na selu neki seljaci ne mogu kupiti ni sjeme ni mineralno gnojivo, a za ono malo novca što imaju kupuju gorivo da mogu koliko-toliko zasijati, te siju vlastitu pšenicu, odnosno tzv. tavanušu koju su ostavili u žetvi za svoje potrebe.

Dogodilo se tako ono čega su se mnogi pribojavali. Naime, sjetva netretiranog sjemena mogla bi nagodinu prouzročiti velike štete jer može dovesti do pojave smrdljive snijeti, bolesti koju je napredna Europa iskorijenila već davno zahvaljujući obaveznom tretiranju sjemena, a iz istih je razloga na području Hrvatske nije bilo već desetak godina. Zadnja jača pojava te bolesti koja je prouzročila određene štete dogodila se, podsjetimo, nakon mirne reintegracije 1998. godine u Baranji. Štete su već sljedeće godine bile znatno veće, a najveća zaraza bila je 2000. godine, kada je u zemlju zakopano više od 1.000 tona pšenice. Takva pšenica, koja inače nije za ljudsku uporabu, niti se može dati stoci, radi sprječavanja širenja zaraze mora biti zatrpana i zemlju, na najmanje metar dubine. Bitno je samo da su površine zasijane.

Zakinuti seljaci
- Seljaci su svjesni rizika koje nosi sjetva “tavanuše” zbog moguće pojave bolesti, međutim selo nema novca, a mora nešto sijati. Osim što su ostali zakinuti za lanjske poticaje od 205 milijuna kuna, nisu dobili ni obećane subvencije od 15 lipa po kilogramu predane pšenice, kao ni vaučere ili potvrde u visini od preostalih 40 posto poticaja kojima su trebali podići mineralno gnojivo. Mnogima još nije plaćena ni pšenica, ni uljana repica ni pivarski ječam, kaže Brlošić, te napominje kako će ova sjetva biti zasigurno zapamćena kao jedna od najlošijih. Da vaučeri za mineralno gnojivo, kaže Brlošić, sada i stignu to bi bilo prekasno za njegovo preuzimanje i uporabu jer su optimalni rokovi za sjetvu pšenice pri završetku.

Bez optimalnih rokova
Međutim, prof. dr. sc. Milutin Bede, profesor genetike na osječkom Poljoprivrednom fakultetu i vlasnik tvrtke Agrigenetics, kaže kako optimalnih rokova za jesensku sjetvu zbog globalnih klimatskim promjena više i nema.

- Prošli je tjedan, u sredini listopada, naime, bilo 30 Celzijevih stupnjeva. Moja je preporuka da treba sijati dok se god ne zasiju željene površine, ne gledajući na optimalne rokove, ali isključivo certificirano dorađeno sjeme. Štete od sijanja “tavanuše” mogu biti ogromne, a u uz to smatram da ipak nema razloga da seljaci siju vlastito sjeme, jer certificirano sjeme nije skupo. Osim toga, treba ga utrošiti mnogo više, više od 300 kilograma po hektaru, dok novijih kvalitetnih sorti sjemena pšenice treba 200-tinjak kilograma - kaže dr. Milutin Bede.

Subvencije za pšenicu i uljanu repicu bit će isplaćene nakon što Vlada donese odluku, rekao je to Mladen Pavić, glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. - Dio vaučera ili potvrda za mineralno gnojivo je “krenuo” u ponedjeljak i trebaju se iskoristiti do 20. studenoga kod kojeg god poljoprivrednici prodavača žele. Oni koji to ne žele, trebaju ih zajedno s fakturama, koje će također biti u omotnici, vratiti a novac će dobiti u siječnju 2010. godine. Što se tiče 205 milijuna kuna za koje seljaci smatraju da su zakinuti, oni su predmet njihovog dogovora s premijerkom Jadrankom Kosor i treba pričekati novi proračun, kada će se znati hoće li biti novca za njihovu isplatu. Sjetva netretiranog sjemena mogla bi nagodinu prouzročiti velike štete jer može dovesti do pojave smrdljive snijeti, bolesti koju je napredna Europa iskorijenila već davno.