S lješnjacima dočekali mirovinu: Od više nasada i većih površina može se lijepo živjeti

Bili smo nezaposleni, a naslijedili smo oranice od roditelja i odlučili se za lješnjake jer mogu stajati budući da nismo imali velike skladišne prostore, otkriva Marija Ćosić kako je 'pala' odluka baš na uzgoj lijeske.

S lješnjacima su dočekali mirovinu. Tako bi se najkraće mogla sažeti priča Marije i Adama Ćosića iz Branjinog Vrha u Baranji. Za uzgoj ovih plodova odlučili su se još prije 17 godina. Startali su s nasadom na jednom hektaru, a onda se polako proširivali. Sada su vlasnici ukupno tri hektara površina pod lijeskom.

"Bili smo nezaposleni, a naslijedili smo oranice od roditelja i odlučili se za lješnjake jer mogu stajati budući da nismo imali velike skladišne prostore", otkriva Marija Ćosić kako je 'pala' odluka baš na lješnjake.

Uzgoj ovog ploda bio im je glavni posao tijekom proteklih godina. Od kada su otišli u mirovinu, kako kažu, dobro im dođe kao dodatni prihod. "Od više nasada lijeske i većih površina pod lješnjakom može se lijepo živjeti", sažimaju.

Dok su imali veće količine, lješnjak u ljusci su predavali PP Orahovici. Sada obilaze sajmove i prodaju s kućnog praga, a nude ih samo očišćene. "Prinos nam se ranijih godina kretao između četiri i pet tona, ali zadnje dvije do tri godine je bila velika suša, pa je i urod bio puno manji", govori Marija koja to pripisuje klimatskim promjenama.

Aplicirali su tijekom godina i na EU fondove, a s europskim novcem kupili usisavač, malčer, traktor, sjeckalicu za granje. "Sustav za navodnjavanje nemamo, a sada ga više ne bi ni stavljali jer je nasad star i ne bi bilo svrhe", dodaju Ćosićevi kojima u poslu pomažu djeca i unuci. Do radne snage, tumače, teško je doći, pa onda radije cijeli posao obave sami, dio uz pomoć mehanizacije, a ostalo rukama.

"Ljudi puno traže za posao, a ne napravi se kako treba, pa onda radije sami to odradimo, posao se produži za koji dan, ali kupci na kraju budu zadovoljni. I to nam je važno", objašnjavaju. Najviše posla imaju u proljeće kada je lijesku potrebno orezivati jer, napominju, uređivanje je bitno kada plod počne opadati. Tada sve mora biti čisto kao na tepihu da bi usisavač mogao raditi.

"Ako nije čisto, usisavač pokupi i ono što ne valja, tako da zemlju valja pripremiti", kaže Marija. Ćosićevi, složni su, s lješnjacima nisu pogriješili. Zadovoljni su svojim odabirom. Prodaju uroda protegnu do nove sezone. Najbolje idu uoči blagdana, Božića, Uskrsa.

"Volimo ostaviti malo lješnjaka zbog sajmova po kojima idemo. Da nešto ostane i za Uskrs', govore. Iz njihova uzgoja najviše lješnjaka završi kod kupaca na jadranskoj obali. Cijenu, unatoč inflaciji, napominju, nisu povećavali.

"Čak smo ju i smanjili. Ostali smo na osam eura što je 60 kuna", zaključuju.