Raniji raskid police gubitak za osiguranike

Iako se u više navrata isticalo da je životno osiguranje jedan od najsigurnijih načina štednje za budućnost, jer u tom sektoru zasad nema većih gubitaka, pojedini osiguravatelji u posljednje vrijeme bilježe značajan trend rasta prijevremenih otkupa polica. Procjene pokazuju da se do prvih spomena recesije prijevremeno raskidalo između pet i 20 posto sklopljenih polica, a dio osiguravatelja danas bilježi i do 400 posto više zahtjeva za ranijom isplatom na temelju police osiguranja.

Većina osiguranika čini to zbog toga što im hitno treba novac, ali i zato što ne znaju da je takva odluka najmanje isplativa te da postoje i druge mogućnosti da dođu do novca, a ipak zadrže i nastave štednju za budućnost.

Prijevremeno raskidanje osiguranja u pravilu je neisplativo bez obzira na to kada se osiguranik odluči na takav korak, a najmanje se isplati na samom početku osiguranja. Kod polica koje su sklopljene na rok do 14 godina, to su prve dvije godine osiguranja, a kod onih s duljim rokom prve tri godine, tijekom kojih osiguranik nema pravo ni na kunu povrata. Stoga se onima koji u tom razdoblju zaključe da premiju više ne mogu plaćati puno više isplati ugovoriti određeni period mirovanja police te kasnije nastaviti makar i s minimalnim uplatama do isteka osiguranja, kako novac ne bi bio izgubljen. U protivnom, treba računati na to da su mogući gubici veliki. U slučaju raskida osiguranja, naime, osiguraniku se isplaćuje otkupna vrijednost police u tom trenutku (premija umanjena za troškove sklapanja ugovora, rizike i slično), a ne premija koju je do tada uplatio.

Prema informacijama iz nekoliko osiguravajućih kuća, većina onih koji odustaju od osiguranja na taj se korak odluče već u prvoj godini osiguranja, jer do tada nisu mnogo uplatili i gubitak nije velik. Nešto rjeđe osiguranici se na to odlučuju tijekom prve tri godine osiguranja, a i ako razmišljaju o takvoj odluci, češće će prihvatiti sugestiju osiguravatelja da nastave još neko vrijeme plaćati premiju kako ne bi izgubili sve što su uložili. Osim toga, većina osiguravatelja nakon isteka prve dvije, odnosno prve tri godine osiguranja (ovisno o roku na koji je osiguranje ugovoreno), odobrava pozajmice po polici kojom se mogu premostiti financijske poteškoće, a da se istodobno ne odustaje od osiguranja. Druga mogućnost da se prebrodi kriza, a zadrži osiguranje, jest promjena dinamike plaćanja ili smanjenje premije, slijedom kojega se ujedno smanjuje i osigurana svota za slučaj doživljenja. Također, nakon što su uplaćene najmanje tri godišnje premije, osiguranik može zatražiti i kapitalizaciju police. U tom slučaju prestaje obveza plaćanja premija ubuduće, a na temelju dotad uplaćenih premija i dogovorenog roka osiguranja ugovara se nova osigurana svota koja će osiguraniku biti isplaćena zajedno s dobiti po isteku osiguranja. Tako prekinuto osiguranje može se i obnoviti, najkasnije 12 mjeseci od isteka mjeseca za koji je plaćena posljednja premija.

Gubi se i 35 posto novca
Osiguranik Croatia osiguranja koji je u dobi od 40 godina ugovorio životno osiguranje na rok od 20 godina, s godišnjom premijom u protuvrijednosti od tisuću eura, odluči li raskinuti policu već nakon pet godina osiguranja mogao bi izgubiti čak 35 posto osigurane svote. Izdrži li s uplatama tijekom deset godina, izgubit će 18 posto osigurane svote, a odluči li se na raskid osiguranja nakon 15 godina, dakle pet godina prije isteka roka osiguranja, može računati na gubitak od pet posto u odnosu na osiguranu svotu.