Prije 20 godina skoro završila u Australiji, sad je u finalu za najbolju mladu poljoprivrednicu

U izboru za najboljeg mladog hrvatskog poljoprivrednika/cu među 21 finalista je i Viktorija Terzić iz Nove Ljeskovice, općine Čaglin.

Njezin OPG koji drži zajedno sa suprugom i djecom otvoren je još 2002. godine, a danas na nešto više od 15 hektara zemlje siju travnate smjese, zob, žito, djetelinu za hranidbu svoje stoke.

Od pčela i jabuka do koza i ovaca
Upravo ona odlučila je da prije 20 godina ostanu ovdje i započnu nešto svoje.

"Muž i ja ovdje smo se upoznali. On je htio da idemo za Australiju jer ima tamo rođake, no meni se to nije svidjelo, ne volim grad i gužve. Odlučili smo ostati ovdje i baviti se nečime“, prepričava svoje početke Poljoprivrednoj televiziji.

Tako su krenuli prvo s pčelama i voćnjacima, no nisu se baš našli u tome. Podneblje, kaže Viktorija, nije bilo dobro što se tiče jabuka, a pčele je uništila jedne godine jaka zima. "I onda smo se odlučili na ovce. U početku smo imali malo stado, deset njih“, prisjeća se.

Nakon toga su kupovali hektar po hektar zemlje, gradili malo po malo štale, a s time paralelno širili svoje stado.

Danas tako imaju 61 ovcu, dva ovna, 55 janjića, devet koza, jarca, dvije mlade jarice, krmaču, sedam odojaka i sedam odraslih svinja. Također, imaju i psa, četiri zamorca i devet mačaka. Zapravo cijelo malo životinjsko carstvo.

Ovce i koze uzgajaju na ekološki način, dok su svinje u konvencionalnoj proizvodnji i za njih posebno siju još kukuruz.

Krče neobrađenu zemlju
No, to im je dovoljno za trenutan broj životinja, a kada budu širili svoju proizvodnju morat će tražiti još zemlje što priznaje sugovornica u njezinom kraju i nije tako jednostavno.

"Ovdje u biti svi rade svoju zemlju. Mi imamo nešto što smo kupili, što nije bilo očišćeno te sada krčimo i obrađujemo da bi pretvorili u oranice“, pojašnjava.

OPG se bavi proizvodnjom sira od kozjeg mlijeka, suhomesnatih proizvoda, ali uzgajaju i vlastito voće i povrće koje nude gostima u svojoj ruralnoj kući, otvorenoj prošle godine. Također, kaže Viktorija, proizvode daje i štićenicima udomiteljske ustanove koju je s mužem otvorila prije osam godina.

Radni dan im počinje u šest ujutro, a završava u kasnim večernjim satima. Djeca uživaju pomagati roditeljima, a za prijavu na natjecanje zaslužna je upravo kći Dajana.

Najveća im je želja, ističe vlasnica, proširiti svoje stado koza i ovaca, a u šali se spominje i kupovina krave i konja.

Prednost ostanka na selu, poručuje je mir. "Imate posla i radite stalno, ali onaj neki unutrašnji mir ako ga pronađete i ako radite to što volite, onda vam nema veće i bolje cijene. To je po meni najbolja moguća životna uloga - raditi ono što voliš i uživati u tome“, zaključuje ova mlada poljoprivrednica.