Na plantaži LiIa uvjereni kako će kombinacijom nasada višanja i lijeske uspješno opstati

Prije desetak i više godina naveliko se počelo ulagati u trajne nasade. Tako danas imamo sve više velikih voćnjaka kod obiteljskih gospodarstava. Jedan od njih je i Saša Horvat koji je u selu Lila kod Našica podigao nasad višnje i lijeske.

"Moj OPG se bavi s više djelatnosti upravo zato što je poljoprivreda nesiguran posao, pa ako omane jedna, imamo drugu. Tako smo zasadili i desetak hektara višanja i četiri hektara lijeske", kaže naš domaćin i pojašnjava da je plantaža višanja na području Lile u blizini našičkog ribnjaka stara 10 godina i u punom je rodu. Lijeske su starosti tri do četiri godine i za godinu-dvije će i oni početi donositi.

Što se ovogodišnje berbe višanja tiče ocjenjuje ju nešto lošiju nego lanjsku. "Radi se o sorti oblačinska koju smo obrali u lipnju. Bila je malo lošija berba, no firma iz Slatine koja otkupljuje sav naš urod je jako je korektna. I prošle godine je otkup vrlo brzo isplaćen, pa i sada očekujemo takav dobar rezultat", nada se Saša i prisjeća se kako je prije par godina bilo problema s isplatom, ali je ipak sve bilo plaćeno na rate.

"Ukupno gledajući, možemo reći da nam je uzgoj višanja dobar posao, a posebno smo zadovoljni sada kada je urednija isplata", zaključuje.

Inače, oblačinska višnja je izvrsna sorta za preradu. Cvate srednje rano, samooplodna je, rodi obilato i redovito. Otporna je na bolesti i tolerantna na nekvalitetna tla kao i na kasne mrazeve i sušu. Dozrijeva oko 25 lipnja, a plodovi su tamnocrvene boje, meso je slatkasto - kiselo i aromatično.

"Kod lješnjaka imamo sorte istarski i rimski", kaže Horvat pokazujući nam svoj voćnjak. Istarski duguljasti lješnjak na glasu je kao izuzetno rodna sorta u cijelom svijetu.

Stručnjaci ističu da je ono što lijesku čini zanimljivom dugo razdoblje cvatnje, koja započinje već u zimi, odnosno velik razmak do oplodnje, koja se odvija u svibnju i lipnju. Lijeska nije samooplodna pa treba voditi računa da se u nasad stave i kompatibilne sorte. Tako se upravo istarski duguljasti najčešće vezuje uz rimski, koji je dobar oprašivač za većinu sorti. Što se tiče održavanja, lijeska nije zahtjevna. Ističu kako je sa starijih stabla, odnosno grmova, potrebno ukloniti suhe grane koje mogu postati izvor zaraze. Na osnovnim granama ne dozvoljava se jači porast prema unutrašnjosti krošnje.

Masa ploda istarskog je 3,437 g, dužina 26,240 mm i širina 20,130 mm. U grozdu može imati do 10, a najčešće dva ploda (28,030 posto). Ljuska ploda je tamno smeđa, s tamnijim prugama. Vrh ploda je prekriven sivim dlačicama, koje ponekad dopiru do njegove sredine. Šav je slabo izražen. Kad je u pitanju rimski lješnjak, plod je krupan i okruglast a randman jezgre mu je 45 posto.

Na plantaži Lila, su dakle, zadovoljni urodom višanja, ali i lijeska obećava.