Marijo Eremut čarobnjak je za masline, otkriva nam zašto ga zovu uzgajivači od Vrgorca do Splita: ‘Bez ovoga nema ni ploda i ulja. Nekad i stariji maslinari griješe...‘

Studeni je u pravilu mjesec kada zbrajamo plodove, pogotove one dobivene od maslina.

Iako sušna, ova godina donijela je ipak nešto dobroga. Famozni randman u mnogim je dijelovima Dalmacije dobrano prebacio “graničnih” 20 posto, pa se na više lokacija diljem naše regije ovogodišnji odnos kilograma maslina donesenih u uljaru i količine ulja koja se iz nje nosila u kuće i konobe kreće od 22 do 27 posto, kao što je bilo slučaj u Čistoj Velikoj, mjestu u vodičkom zaleđu.

Međutim, za dobar prinos i još bolji randman valjalo je poduzeti određene korake. Osim gnojidbe i navodnjavanja, maslinu treba “očistiti” ili orezati i ako ste u mogućnosti na vrijeme poprskati.

Za to ipak treba iskustvo. A njega ima 60-godišnji Marijo Eremut iz Žeževice. Vrsni vrtlar s dugogodišnjim iskustvom “ubojice” vodopija, grana i grančica koje gledano okom običnog i manje vičnog promatrača, nisu ništa drugo doli rodnice koja ni u ludilu ne bi izbacili iz krošnje.

- Rijetki su oni koji mogu objasniti zbog čega odrezati ovu granu, a ne neku drugu, zašto gornju, a ne donju…, i tako unedogled. Rezidba maslina zahtijeva najviše znanja i umješnosti.

To nije šablona nego maslinar rezidbu odmjerava na licu mjesta, i to trenutačno, golim okom. Bez prave rezidbe, nema rezultata i pravog ploda. Zato je potrebno redovito “čišćenje” tako da maslinu održavate, a usporedno produžujete njezin “rodni” životni vijek.

Nekada ljudi, pogotovo oni stariji, grintaju zbog, po njima, pretjeranog prozračivanja krošnje posebno u njezinoj unutrašnjosti. Ne shvaćaju da takvim pristupom postižemo stabilniju proizvodnju i povećanje udjela ulja, a paralelno radimo na smanjenju troškova zaštite pa i berbe - tvrdi Eremut.

- Neke druge poljoprivredne kulture, poput vinove loze, imale su prednost. Zato što je maslina rađala periodično i slabo. Malo tko da ih je gnojio ili rezao. I onda došle devedesete, pa se zapostavilo i ono malo što se prije obrađivalo.

Maslina je izgubila na važnosti sve do početka novog tisućljeća kada se, pogotovo u Zagori, maslinarstvo revitaliziralo, a podignuti su i brojni novi nasadi s brojkama stabala koje dosežu i četiri znamenke. Za nas rezače, posla na pretek.

Mladi ljudi uvidjeli su sve blagodati koje maslina pruža pa se najprije počelo sa čišćenjem starih stabala onda i sadnjom novih. U oba slučaja ako ih ne namjeravaju periodično čistiti i održavati, bolje da se nikada nisu ni uhvatili tog posla - smatra naš sugovornik, dodajući da se s takvim slučajevima često susreće.

Mladi uzgajivači misle da je dovoljno nove masline samo posaditi, a stare jednom temeljito očistiti, i više nikada u njih ne ući. Druga je priča, kada Marijo ni kriv ni dužan zaluta u tuđi maslinik. Ne svojom krivnjom već “vlasnikovom”.

U pravilu mladih gazda koji točno i ne znaju gdje im je starina i granična međa.

- Susretne se čovjek sa svakakvim situacijama. Međutim, mladi imaju volju za radom. Samo bi sve na brzinu, i ulje i novac dok stariji donekle poznaju proces proizvodnje. Još kada bi njihove mlade i informatički obrazovane nevjeste znale što sve pruža maslinovo ulje, bacile bi mobitel iz ruke i uhvatile se škara i motike.

Jer, ulje nije samo temelj zdrave mediteranske prehrane, nego se njegovim redovitim konzumiranjem smanjuju brojne tegobe, a ujedno predstavlja i eliksir vječne mladosti i ljepote. Dakako, prirodne, bez primjena “teške” industrije - kaže Eremut.