Konjogojstvo poljoprivrednicima isplativije od govedarstva

U Hrvatskoj se povećava broj uzgajivača konja. Ukupno je aktivnih konja, prema trenutno dostupnim podatcima (2019. godina), registriranih u Središnjem registru kopitara, 24.737 grla. U odnosu prema prosjeku petogodišnjeg razdoblja, od 2014. do 2018., ukupan broj konja povećao se 9,8 posto.

Najviše je konja na području Sisačko-moslavačke županije, i to 5872 grla, koja u ukupnoj populaciji konja čine 23,7 %, a najmanje na području Dubrovačko-neretvanske županije.

U Središnjem registru kopitara na dan 4. svibnja 2021. godine evidentirana su 8274 grla hrvatskog hladnokrvnjaka.

Prema riječima voditelja uzgojnog programa u Središnjem savezu udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka Slavena Kolarića, u Hrvatskoj se povećava broj uzgajivača te izvorne pasmine konja, kao i broj grla.

Trend rasta
Udruga slavonskih uzgajivača hladnokrvnih konja (SUHK) Čađavica jedina je udruga u Virovitičko-podravskoj županiji koja se bavi uzgojem hrvatskog hladnokrvnjaka, što znači da ima suglasnost Ministarstva poljoprivrede za uzgojni program. Udruzi pripada i veći dio Osječko-baranjske županije, koja nema svoju udrugu registriranu za bavljenje hrvatskim hladnokrvnjakom. Čađavačka udruga djeluje već više od 20 godina, a inicijator njezina osnivanja bio je ljubitelj i uzgajivač konja Ivan Dugaja, koji je bio i uspješni predsjednik udruge svih 20 godina. Prošle godine na izbornoj skupštini zahvalio je svojim prijateljima na povjerenju, suradnji i razumijevanju te odlučio vođenje udruge prepustiti mlađima. I dalje je prisutan i aktivan, spreman pomoći svojim iskustvom i znanjem, pa je prihvatio dužnost zamjenika novoizabranog predsjednika Darija Bošnjaka.

SUHK Čađavica trenutačno ima oko 50 članova, koji su vlasnici 400 - 450 grla svih uzrasta - kobila, omica, ždrebadi i pastuha.

– U vrijeme osnivanja udruge bilo je manje uzgajivača konja jer su ljudi bili skeptični zbog loših iskustava s nekadašnjim zadrugama, ali kad su vidjeli da im mi pomažemo određenim informacijama o promjenama zakona, o zamjenama ili nadomještanju grla, da pomažemo pri označavanju grla mikročipovima, dobivanju potpora i licenciranju pastuha, uzgajivači su uvidjeli da je udruga tu da im pripomogne i olakša rad, pa su nam prilazili, tako da je udruga imala i do 130 članova. S vremenom su neki odustajali od bavljenja konjima, neki od članstva, neki su preminuli, neki novi su dolazili, tako da je od osnutka udruge do danas kroz nju prošlo oko 400 uzgajivača konja – kaže Dugaja.

Na slavonskom području udruge hladnokrvnih konja imaju još samo Požega i Slavonski Brod. Dugaja tumači da su hrvatski hladnokrvnjaci nastali križanjem naših kobila i uvezenih pastuha drugih pasmina (belgijski konj, ardenac, peršeron) pa je nastala nešto veća, glomaznija pasmina konja.

Središnji savez udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka sa sjedištem u Popovači vodi sustavnu brigu o uzgoju hladnokrvnjaka, o genetici, matičnim knjigama, a obuhvaća 11 udruga, 1300 uzgajivača. Broj hladnokrvnih konja u Hrvatskoj postupno se povećava, što bi mogao biti rezultat povećanja državnih potpora. S nekadašnjih 200 eura poticaji po grlu starijem od godinu dana povećani su 2019. na 396,32 eura za hrvatskog hladnokrvnjaka, 404,98 eura za hrvatskog posavca i 502,04 eura za međimurskog konja. Osim toga, i inače trend konjogojstva u Hrvatskoj raste, a sve druge grane stočarstva opadaju. Uzrok bi mogao biti i u troškovima, jer mnogo je jeftinije, isplativije, a i lakše uzgajati konja nego kravu. Konji se najčešće izvoze u Italiju, koja je velik potrošač i nezasitno tržište konjskog mesa. To nije čudno, s obzirom na to da je konj najčistija i najurednija životinja, pa se može reći da je i konjsko meso zdravo i kvalitetno.

Načelnik općine Čađavica Mirko Rončević prošle je godine prvi put uzgajivačima hladnokrvnih konja odobrio novčanu potporu iz općinskog proračuna od 1500 kuna po grlu. To je prva takva potpora lokalne samouprave uzgajivačima konja u Hrvatskoj, i određena zahvala za njihov doprinos turističkoj promidžbi Čađavice. Očekuje se da će takav natječaj biti otvoren i ove godine.

– Epidemija koronavirusa napravila je velike štete i u konjogojstvu, premda se ne priča mnogo o tome. Zbog ograničenog kretanja bile su izolirane županije, nije se moglo u Italiju, a ždrebad za prodaju hrani se nekoliko mjeseci duže od planiranoga. Problem je i izolacija kupaca prilikom prelaska granice, jer konji ne mogu biti deset ili 14 dana u kamionu, dok je uzgajivač u samoizolaciji.

Prema Dugajinim riječima, uzgajivači hladnokrvnih konja susreću se s još jednim problemom za koji smatra da bi morao biti riješen na državnoj razini.

"Štalski" uzgoj
– Uzgoj hladnokrvnih konja nama je više ljubav nego isplativost, jer imamo tzv. štalski, ili unutarnji, uzgoj, što znači da redovito hranimo konje, napajamo ih i čistimo, što je i trošak i posao. Uzgajivači koji imaju konje na ispaši, u tom vanjskom uzgoju, nemaju ni toliko troška ni toliko posla jer su konji devet mjeseci vani, na otvorenom. To su mahom prijavljeni ekopašnjaci, za koje od države dobivaju i poticaj, pa su takvim uzgajivačima konji daleko isplativiji. Mislim da bi Savez morao sugerirati Ministarstvu poljoprivrede uvođenje odgovarajućih potpora uzgajivačima koji nemaju pašnjake i ne mogu uzgajati konje drukčije nego u "štalskom", ili unutarnjem, uzgoju kako bi lakše podmirivali velike troškove. Država se brine o poduzetnicima, o zaposlenima, a čini se da smo mi pomalo zaboravljeni - kaže Dugaja.

Dugaja trenutačno ima sedam grla – četiri kobile, dva ždrebeta i jednog pastuha. Prošla godina bila je među najneuspješnijima jer je ostao bez tri ždrebeta: jedno je uginulo zbog otrovnog krpelja, jedno je uginulo prilikom ždrijebljenja, a jedna je kobila pobacila. To se inače ne događa i Dugaja ne pamti takav slučaj premda su se konjima bavili i njegov otac i djed.

Hladnokrvni konji su radni konji, nastali u davnoj prošlosti za potrebe rada u poljoprivredi ili šumi.

Danas sudjeluju u sportskim aktivnostima i koriste se za rekreativno jahanje. U našoj zemlji najviše se uzgajaju hladnokrvne, teške pasmine konja, hrvatski hladokrvnjak, hrvatski posavac i međimurski konj. Osim što su najbrojniji, oni su rasprostranjeni po cijeloj Hrvatskoj.

Najpoznatija i najzastupljenija toplokrvna pasmina konja u Hrvatskoj je lipicanac, sportski konj namijenjen zaprežnom sportu i dresurnom jahanju, koji je također izvorna hrvatska pasmina. Uzgojem konja lipicanske pasmine u Hrvatskoj bave se dvije državne ergele koje djeluju unutar jedne organizacijske cjeline, javne ustanove naziva Državna ergela Đakovo i Lipik. Na čelu ustanove je ravnatelj, svaka ergela ima svog upravitelja, koji vodi kompletno poslovanje i uzgoj u ergeli, a zajedničke su pravna, kadrovska i financijska služba. Dvije ergele imaju izuzetno dobru suradnju i ocjenjuje se da stanje u uzgoju lipicanaca u Hrvatskoj nikad nije bilo bolje i stabilnije. Njihov zajednički interes u prvom redu je lipicanski konj te promocija i očuvanje uzgoja te pasmine. Obje ergele trenutačno imaju približno 245 konja.

Valja navesti da uzgajivači lipicanaca u Hrvatskoj, zajedno s ostalim zemljama u okruženju (Slovenija, Austrija, BiH, Mađarska, Rumunjska, Italija), rade na zajedničkoj aplikaciji lipicanca, koji je zaštićen na nacionalnim razinama, za priznavanje te pasmine konja nematerijalnom kulturnom baštinom svake države, a prošle godine UNESCO-u je predana aplikacija kojom je zatraženo službeno priznavanje lipicanske pasmine konja kao nematerijalnoga kulturnog blaga čovječanstva. Uz državne ergele lipicance uzgajaju i privatnici udruženi u sedam udruga.