Kaštelanski vinari složni: Dati crljenak za izradu dezinficijensa?! Nema šanse!

"Ispalo je da nam je turizam najvažnija grana naslonjena na poljoprivredu, a naročito vinarstvo. Mi smo do sada lipo prodavali, koristeći prednosti dolaska velikog broja gostiju i svi smo bili sretni. Međutim, dogodilo se šta se dogodilo s ovim virusom, i sad smo svi nesretni, neki više, neki manje.

Netko će se izvući, a netko neće jer kad imamo turizam, onda je svega malo, a kad ga nemamo, svega je viška, čak i pogleda", slikovito govori Jakša Bedalov, kaštelanski vinogradar i vinar, razgovarajući s prijateljima o padu prodaje te stvaranju novih viškova, s obzirom da nakon ovogodišnje jematve treba preraditi ubrano grožđe.

"Činjenica jest da je generalno pala prodaja buteljiranih vina za oko 50%", nastavlja priču Vlado Perišin, u čijoj se konobi u Kaštel Kambelovcu, nije kupovalo kao prije. "Iako sam u samom centru mista, u sedmom misecu je prolazio tek neki turist, dva, tri čovika, dok se u osmom misecu prodavalo pinku bolje, ali sve u svemu, jako loše u odnosu na prethodnu godinu", pojašnjava aktualnu problematiku dodajući da je k tome bio prisiljen kupiti nove bačve radi zbrinjavanja sirovine, odnosno prerade.

Sreća je da mi proizvodimo vina koja mogu duže 'stat', posebice crna, ali to je slaba utjeha", nadovezuje se na priču Ivan Kovač Matela. On, uz svoje, grožđe otkupljuje od kooperanata, godišnje proizvodeći oko 50.000 boca, koje je do sada dijelom plasirao u svom ugostiteljskom objektu.

Ne daju crljenak ni za 20, a kamoli 5 ili 6 kuna
"Nisam sitan vinar, a nisam ni veliki, ali više nitko nije siguran što će bti sutra s našim sveukupnim kapacitetima jer znamo da se gotovo ništa nije prodavalo u kafićima i restoranima", kaže dodajući da vinarima jesu ponuđene mjere, ali smatra da one neće biti od velike pomoći svima koji su izgradili posao na temelju kvalitete, a ne kvantitete.

Podsjetimo, radi se o dvije interventne mjere od strane resornog ministarstva: destilacija vina u kriznim slučajevima i potpora za krizno skladištenje vina, čija provedba, kažu, zapinje u nekim područjima. Takav je slučaj i s Dalmacijom, u ovom slučaju Kaštelima, gdje poljoprivrednicima ne odgovaraju predloženi uvjeti koji su prema njihovu mišljenju, u suprotnosti s vrijednošću i prepoznatljivošću njihovih vina. Najviše se ponose crljenkom kaštelanskim, ali i drugim domaćim sortimentom, na čemu se zasniva ne samo njihov posao nego i način življenja.

"Pogledajte ovaj crljenak, i koliko on vridi! Da mi za njega plate 20 kuna, ja ga ne bi proda, a kamoli za 5 ili 6 kuna! Ma di će se od njega radit dezificijens, nema šanse! Ne tribaju nam te mjere. Neka oni samo kupuju naša vina, a ne uvozna. Njima je fensi sve šta je strano, francusko i ostalo, iako mi imamo dokazanu kvalitetu čija loza raste u kamenu, brdima, poljima, otocima, Slavoniji i drugim krajevima. Njima je sve bolje od domaćih vina, a žive od njih! Sve je nekako naopako posloženo, pa mi se čini da ćemo početi funkcionirati tek onda kad sve dođe na svoje", komentira Kovač Matela.

Interventne mjere više odgovaraju velikim vinarijama
Slično zbori i Vlado Perišin tražeći od resornog ministarstva drugačija rješenja.

"Nama triba jednokratna pomoć i to jučer, a ne danas, ka šta se pomagalo drugima, da možemo izdržat, platit bačve za pohranu viškova i jednostavno preživit krizu", dodaje, a sin Ivan iznosi razloge zbog kojih predložene mjere više odgovaraju velikima.