Kako su tribidrag i malvasija dubrovačka dobile novi život

Prije dvadesetak godina tribidrag i malvasija dubrovačka su bile na samom rubu nestanka. Zahvaljujući znanstvenim otkrićima, ponovno zauzimaju važno mjesto u hrvatskom vinskom sortimentu. O procesu njihove obnove, izazovima i rezultatima, govorio je enolog i znanstvenik Goran Zdunić, istaknuvši kako su ove sorte danas dokaz da se ulaganje u autohtono isplati.

"Početkom 2000-ih doslovno su se mogle prebrojati na prste“, ističe Zdunić.

Danas je tribidrag zasađen na oko 65 hektara, dok malvasija zauzima gotovo 40 hektara, što je i dalje skromno u međunarodnim okvirima, ali značajno za hrvatske prilike.

Veća prilagodljivost
Najveće površine tribidraga nalaze se u Šibensko-kninskoj i Zadarskoj županiji, dok je malvasija najzastupljenija na dubrovačkom području. Zanimljivo je da se pokazalo kako tribidrag ima veću prilagodljivost različitim klimama, pa su zabilježeni i pokušaji uzgoja u kontinentalnim krajevima.

Ključni poticaj revitalizaciji tribidraga bila je znanstvena potvrda da je riječ o istoj sorti kao i svjetski poznati Zinfandel, odnosno Primitivo. Time je ova sorta dobila snažnu međunarodnu reputaciju, ali i dodatnu vrijednost u hrvatskom kontekstu.

Malvasija, iako genetski složenija i bez velikog broja izravnih rodbinskih veza, snažno je potvrđena kao tradicionalna hrvatska sorta, o čemu svjedoče brojni povijesni zapisi, osobito oni iz Dubrovačkog arhiva.

Tradicionalne sorte - temelj vinogradarstva
Zdunić ističe kako su upravo tradicionalne sorte temelj vinske proizvodnje, dok nove, oplemenjene sorte rijetko imaju jednaku tržišnu snagu i prepoznatljivost. Upravo zato, hrvatsko vinogradarstvo ima i obvezu i priliku očuvati vlastitu sortnu baštinu.

Tribidrag se danas koristi za proizvodnju strukturnih, kompleksnih crnih vina, često namijenjenih odležavanju, dok je malvasija prepoznata kao sorta za aromatična, elegantna bijela vina, koja postižu visoke ocjene na međunarodnim natjecanjima.

Na tržištu se danas godišnje pojavljuje oko 25 etiketa tribidraga i više od 20 etiketa malvasije, a vina redovito postižu visoke ocjene. Jedan od zapaženijih primjera je malvasija dubrovačka koja je među 250 uzoraka s Mediterana proglašena najbolje ocijenjenim vinom.

Vina se vinificiraju na različite načine, od klasičnih pristupa do odležavanja u drvu i modernih tehnoloških rješenja što dodatno pokazuje potencijal ovih sorata.

Sinergija kao ključ uspjeha
Zaključno, revitalizacija navedenih pokazuje koliko je važna suradnja proizvođača, znanstvenika i institucija. Upravo ta sinergija omogućila je da sorte koje su bile na rubu zaborava danas postanu respektabilan dio hrvatskog vinskog identiteta.

Potencijal za daljnji razvoj postoji, a stručnjaci ističu da znanstveno-stručni rad na ovim sortama – nema kraja.