Ivan Tešija: Europa potiče, a Hrvatska koči razvoj ekstenzivnog stočarstva

Koga zanima ima li blaga na hrvatskim krškim pašnjacima neka ide u Mazin, selo u općini Gračac. Tamo u ličkom djelu Zadarske županije u brdima Čemernica iznad 1.200 metara nadmorske visine pase 500 goveda Ivana Tešije iz Lećevice.

"Ima ih svih pasmina. Od naše Buše do francuskog Salersa, a najviše mišanih", kaže stasiti Ivan. Križanci su najzahvalniji, a i meso im je najužitnije, dodaje. Ivan je obiteljski čovjek. Sa suprugom Marinom ima troje djece: Matu (14) Tonija (13) i Anteu (7). Predsjednik je i sve aktivnije Udruge Hrvatski krški pašnjaci. A, kako se i kada počeo baviti stočarstvom?

"Moja obitelj je težačka. Od pamtivjeka se bavi ratarstvom i stočarstvom. Bili smo poznati i kao uzgajivači bikova za bikoborbe, te suorganizatori poznate Koride u Radošiću, dok se to, u novije vrime nije prikoviše iskomercijaliziralo", priča.

Nastavio obiteljsku tradiciju
Nakon smrti oca Mate, 2004. godine, nastavio je obiteljsku tradiciju. "Nisam htio da se ugasi", govori naš domaćin. On je po zanimanju prometni tehničar, ali sa poduzetničkom “žicom” pa je ubrzo stado od 10-ak krava i bikova nasljeđenih od oca povećao na 40 glava blaga. "Supruga i ja smo podigli kredit i u Medviđi kupili 30-ak krava", govori Ivan, a kako su imali prijatelje u Mazinu, dobili su suglasnost mještana za pašarenje tako da od 2008. godine njihovo blago u ljetnom periodu, točnije od 15. svibnja do početka prosinca baravi na spomenutoj Čemernici. Ostatak godine u 160 kilometara udaljenoj Lećevici, mjestu u kaštelanskom zaleđu.

"U početku je bilo jako teško. Pogotovo ukrcati krave u kamion i dovesti ih ovamo. Svaku ponaosob tribalo je gurati i vući, ali s vrimenom kad im se osladilo, kad su navikle na ove bogomdane uvjete ne samo da rado ulaze u kamion nego, jedne godine, kad smo zbog kašnjenja vegetacije odgodili dolazak, one su same krenule put Mazina", prisjeća se.

Od asfalta u Mazinu do pašnjaka punih je šest kilometara uzbrdice. Valjalo je probiti puteve, sagraditi pastirsku baraku, na velikom prostranstvu sam brinuti o stoci… Nemili trud i muka. Ali, kako kaže stara poslovica, malo pomalo se daleko stigne pa je tako i on, podižući obitelj u Lećevici, iz godine u godinu povećavao stado da bi od 40 stigao do današnjih 500 glava blaga. Na vrh pašnjaka sagradio je i pastirsku kućicu sa solarima gdje u uvjetima koji se ne srame ni najurbanijih, borave pastiri. Ima ih tri. Dolaze i prijatelji željni čiste planinske arije i nedirnute prirode, ali i svi članovi obitelji pogotovo za vikend sada u ljetnim mjesecima.

Zbog krških pašnjaka podigli tužbu na Ustavnom sudu
"Ovo je za odmorit dušu", kaže i Ivanova supruga Marina. Prisjeća se kako su se borili, kupovali zemlju, povećavali stado i prije nego što su 2016. počele potpore. A kad se pri ulasku u EU, 2017. nagovaralo stočare da upišu parcele koje koriste za ispašu, OPG Tešija je upisala 220 hektara na području Mazina. No, s vremenom će to, kaže, ne samo za njih nego i za ostale stočare postati problem od kojega boli glava. Zašto? Sugerira Tešija da su naši pregovarači kod pristupanja EU umjesto dva milijuna hektara, koliko ih stvarno ima, prijavili samo 80.000 hektara krških pašnjaka. Kako se ekstenzivno stočarstvo na krškim pašnjacima potiče iz EU fondova, umjesto da se s nadležnom Europskom komisijom ispregovara i ispravi greška o površini krških pašnjaka kod nas je počeo, kako kaže Tešija, “lov na vještice”.

"Iz državne Agencije za plaćanja, pogotovo u vrijeme ministra Tolušića, počele su stizati inspekcije (kontrole, op.a.) s ciljem da dokažu kako pašnjak kojega stočari koriste - nije krški. Ili da nije dovoljno ispašen. Uglavnom tražile su se greške i to većinom kod stočara koji imaju odgovarajući broj blaga i površina. One druge povlaštene, nitko nije ni kontrolirao. Ispalo je da stočari ni krivi ni dužni moraju vratiti novac i to skoro dva puta više nego što su dobili", kaže Ivan Tešija. A kada su upitali ministricu gdje je završila oduzeta im sredstva ona je, veli, samo odgovorila lakonski-kratko: Na pravom mjestu. S njima se postupalo odgovorno.

A Tešija tvrdi da je Agencija svojim, kako reče, “nezakonitim postupanjem i pogrešnim kriterijima od 2017. do danas oduzela više od milijardu kuna poljoprivrednicima. "Zbog niza nezakonitih pravilnika i uredbi podnijeli smo tužbe Ustavnom sudu”, otkriva predsjednik Udruge hrvatskih krških pašnjaka.

Problem je i što krškim pašnjacima gospodare Hrvatske šume, a za njih je, jednostavno rečeno, sve šuma. "Pogrešnim i nezakonitim kriterijima većinu krškog pašnjaka proglasili su nepoljoprivrednim zemljištem. Ne dozvoljavaju ispašu, ne dozvoljavaju da se postave električni pastiri i treniraju stroguću nad lokalnim poljoprivrednicima", kaže Ivan.

Veliki problem stočara je i vuk
Otkriva nam i da u ispaši stoke postoji veliki problem zbog vuka u Hrvatskoj. Njihovo blago, a goveda posebno, za vrijeme ljeta pasu po noći i u ranu zoru. Po izlasku sunca idu u hlad i izlaze tek predvečer na pašu.

"Zbog vuka moramo mjenjati način ispaše blagu, i predvečer kada bi blago trebalo na ispašu, moramo ga zatvarati u torove. To iziskuje dodatan posao i opterećenje nama, a blagu se remeti prirodni životni ciklus", upozorava na još jedan problem.

O svemu tome bit će riječi i na Danima hrvatskih krških pašnjaka koji se u rujnu održati u Obrovcu. Glavna tema: Uloga i značenje krških pašnjaka u razvoju ekstenzivnog stočarstva na hrvatskom Kršu. Nastavljamo se, kaže Tešija, boriti za kvalitetan zakonski okvir koji će stočarima u Hrvatskoj osigurati iste uvjete kao što ih imaju naše kolege u svim mediteranskim zemljama članicama EU.

"Sada smo miljama udaljeni od toga. Naša krška područja nisu ispregovarana s Europskom komisijom, na snazi su štetni pravilnici i uredbe, represivno djelovanje Hrvatskih Šuma, APPRRR-a i nezainteresiranost Ministarstva poljoprivrede za rješavanje nagomilanih problema", govori Tešija i dodaje da je ekološko - ekstenzivni uzgoj stoke strateški cilj Europske Komisije u idućem referentnom razdoblju a krška područja imaju ogroman potencijal za to.

Tov u bivšoj pilani
Krški pašnjak je, napominje, najveći neiskorišteni prirodni zemljišni resurs u Republici Hrvatskoj. Radi se o 44 posto kopnenog teritorija Republike Hrvatske, a proteže se od Samobora do Prevlake.

"Cilj nam je razviti moderno ekstenzivno stočarstvo na krškim područjima, povećati proizvodnju zdrave hrane, mesa i mlijeka, zadržati ljude na ruralnim područjima, popraviti demografsku sliku i održavati bioraznolikost naših područja, a ispašom vršimo i protupožarnu zaštitu", naglašava i podsjeća kako je nekada samo u Dalmaciji bilo dva milijuna ovaca, a sada u svim krškim županijama zajedno ima oko 400 tisuća.

"O kozama i govedima da i ne govorimo", kaže i opetuje da će on kao predsjednik zajedno s ostalim članovima Udruge činiti sve da svi oni koji se žele baviti poljoprivredom imaju kvalitetne uvjete za to i da im država osigura kvalitetan zakonski okvir kako bi u skladu s njim najnormalnije mogli živjeti, raditi i proizvoditi zdravu hranu.