Hrvatske kompanije protiv zastarjelih zakona, traže fleksibilnost za zaposlene

Iduće godine zakon o radu trebao bi proći "update", a hrvatski poslodavci nadaju se da će u njega konačno biti ugrađena pravila za tzv. povremeni rad na daljinu. Tehnološki i komunikacijski napredak mijenja način života i rada, pa sve više prostora i na razini Europe dobiva uređivanje radnog zakonodavstva za mobilne radnike, koji sve češće ne moraju nužno biti smješteni u uredima poslodavca. Prema istraživanju Europske zaklada za poboljšavanje životnih i radnih uvjeta na daljinu i Međunarodne organizacije rada, ovisno o zemlji i zanimanju, mobilno je od 2 do 40 posto radnika.

Takva vrsta rada odnosi se i na zaposlenike i samozaposlene, a u prosjeku je na razini EU u tom režimu rada 17 posto radnika, dok ih je u Hrvatskoj po tom istraživanju 20 posto, pri čemu njih 1,5 posto obavlja posao baziran kod kuće, 10 posto povremeno, a 8,5 posto redovito radi na daljinu. Ukupno gledajući radu na daljinu skloniji su muškarci, dok žene prednjače u poslovima koji su bazirani kod kuće. Na listi radnika "nomada" predvode Danska i Švedska, u kojima je mobilno čak trećina svih radnika, te Nizozemska, Velika Britanija i Francuska, gdje četvrtina radnika prakticira rad na daljinu. Najmanje se novi trend radnih odnosa proširio u Italiji, Grčkoj, Češkoj, Poljskoj i Slovačkoj.

Manjkavost zakona
No, manjkavost zakonskog okvira za nove modele rada nije samo hrvatski problem, već i ostale zemlje EU kaskaju. Mobilni radnici rade dulje negoli klasični zaposlenici, jer se rad izvan radnog mjesta obavlja korištenjem pametnih telefona, tableta, prijenosnih ili stolnih računala, a rade bez radnog vremena, uključujući i večernji te rad vikendima, ali im ostaje prostor i za bavljenje privatnih obveza. Pitanje kojim se trenutno u EU Parlamentu aktivno bave jest uspostavljanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Hrvatska zastupnica Marijana Petir, članica je interesne skupine koja se bavi tom problematikom u Parlamentu.

Nestajanje granica
U većini zemalja, kaže, primijećeno je nestajanje granica i pojačavanje utjecaja posla na obiteljski život, sve više radnika radi i u slobodno vrijeme, a posao koji rade izvan radnog mjesta i radnog vremena nije plaćen, što rezultira stresom i negativnim utjecajem na zdravlje i kvalitetu života. Stoga se nameće pitanje imaju li radnici obvezu biti stalno dostupni ili imaju pravo na isključenje? Francuska je početkom godine donijela zakon o pravu na isključenje koji od tvrtki koje zapošljavaju više od 50 radnika zahtijeva da donesu povelju u kojoj će biti garantirano pravo radnika da se izvan radnog vremena isključe iz digitalne komunikacije i budu nedostupni za obavljanje posla. Francusko tržište rada, dodaje Petir, jedno je od najbolje reguliranih u svijetu, s obvezom od 35 sata rada tjedno, a ovaj zakon novi je korak ka zaštiti radnika

I neke europske tvrtke, uglavnom u osiguranju ili automobilskoj industriji te bankarskom i IT sektoru uvele su restrikcije korištenja elektroničke pošte izvan radnog vremena i bilježe veću učinkovitost. U Hrvatskoj je, ističe pak Nataša Novaković, direktorica za radne odnose i ljudske potencijale HUP-a, pitanje zakonskog reguliranja ovakvog fleksibilnijeg rada zapelo tek na mogućnosti povremenog rada od kuće, koji podrazumijeva rad od tek nekoliko dana u mjesecu izvan radnog mjesta. Zakon predviđa tek rad od kuće, pa se traži da poslodavci obavljaju preglede električnih i plinskih instalacija i osigurava vatrogasni aparat i kutiju za prvu pomoć. Sve to komplicira ovaj vid rada i otvara prostor njegovog korištenja u sivoj zoni".

Pilot projekti
Naš zakonski okvir stoga u HUP-u vide zastarjelim, a kako je oblik mobilnog rada u porastu i sve ukazuje da će, osim u pojedinim djelatnostima gdje nije moguć, nastaviti s rastom, Nataša Novaković ističe kako se sve više članica HUP-a želi uključiti u inicijative kojima nastoje zakonodavca uvjeriti da je fleksibilno uređenje mjesta i vremena rada budućnost. "Samo u zadnjih godinu dana nekoliko je velikih kompanija imalo pilot projekte kojima su pokušavale 'na mala vrata' uvesti određenu fleksibilnost za svoje zaposlenike. I u svim tim kompanijama povratna informacija od radnika bila je da žele da taj model zaživi. Mlade generacije autonomiju i mogućnost fleksibilnog rada smatraju nečim što im poslodavac mora omogućiti", ističe Novaković.
Poslodavci u reguliranju uvjeta za "outworkere" vide priliku da i radnici budu zadovoljniji, a time i angažiraniji i produktivniji. No, Petir, kao i mnogi njezini kolege, smatraju nužnim jasno odrediti granicu radnih uvjeta da i radnici ne budu robovi. "Smatram kako pitanje zaštite radnika i osiguranje dostojanstvenog radnog vremena treba urediti i regulativom na europskoj razini, no najveća odgovornost ipak leži na državama članicama. Primjeri dobre prakse postoje te ih je potrebno razmijeniti i promišljati o kvalitetnim politikama koje će u eri digitalizacije i izazovima koje je ona sa sobom donijela, snažnije zaštiti radnika i osigurati mu pravo na isključenje", zaključuje Petir.