Rade više od osam sati, dio plaće vraćaju poslodavcu, a neki mjesecima ne dobiju ništa

Najavljene izmjene Zakona o radu značit će pomak u položaju radnika na digitalnim radnim platformama, ali neće riješiti ključne probleme platformskog rada, smatraju sindikati. Oni svjedoče učestalom kršenju prava radnika koji rade u tom modelu, i to u vidu neisplate plaća, uskrate dijela plaća, neplaćanja sati provedenih na poslu. Dostavljači, taksisti, strani radnici, od svojih primanja moraju poslodavcima vraćati dio novca kroz različite naknade ili kazne, često rade za plaću ispod minimalne, a rade bitno više od osmosatnog radnog vremena iako im se to ne plaća. Nemaju pravo na sindikalno organiziranje, niti mogućnosti borbe za svoja prava. Ključni su problem, tvrde sindikati, agregatori kao nepotrebna karika u odnosu radnika i digitalne platforme koja pogoduje kršenju radničkih prava.

Radnici bez plaće
Digitalne platforme poput Volta, Glova, Bolta i Ubera posljednjih su godina postale sastavni dio tržišta rada, osobito u dostavi i taksi-prijevozu. No postojeći model u praksi im omogućuje da izbjegnu odgovornost za radnike koji rade za njih. Platforme su te koje kontroliraju proces i određuju uvjete rada, ali zapravo nemaju nikakvu odgovornost za status radnika. Oni su zaposleni preko posredničkih firmi, agregatora, i potpuno su obespravljeni.

– Imali smo dosta kontakata sa stranim radnicima koji su radili preko platformi. Tjeralo ih se da dio svoje plaće, pod različitim obrazloženjima i kaznama, vraćaju poslodavcu, navodi Krešimir Zovak iz Novog sindikata. Ako taksist malo ogrebe auto, poslodavac mu naplati kaznu, a slično je, kaže, i s dostavljačima koji rade na skuterima. Znalo se događati da ti ljudi rade za manje od minimalne plaće kad se od njihovih primanja oduzme ono što su dužni platiti poslodavcu, a sami moraju kupiti i vozilo i torbu za dostavu. Dodatni je problem evidentiranje radnog vremena. Kod platformskog rada, naime, dio vremena radnik provede čekajući narudžbu, a to mu se čekanje ne računa kao radno vrijeme.

U Novom sindikatu ne traže ukidanje platformskog rada, već jasnije definiranje odgovornosti. Pozivaju da se radnicima omogući kolektivno pregovaranje izravno s platformama. Platforma danas nema izravan odnos ni sa sindikatom ni s radnicima koje sindikat zastupa, jer oni formalno nisu njeni zaposlenici.

– Kad smo se obratili jednoj od velikih platformi, poput Volta, odgovor je bio da oni s nama zapravo nemaju ništa, niti s nama niti s radnicima koje predstavljamo, zato što ti radnici nisu njihovi zaposlenici, nego su zaposlenici neke posredničke firme, navodi Zovak.

U Savezu samostalnih sindikata (SSSH) upozoravaju na praksu agregatora da zatvore jednu tvrtku i otvore novu, a digitalne platforme se ograde od toga. Radnici pritom mjesecima ostaju bez plaće.

– Nismo upoznati ni s jednim slučajem da su radnici uspjeli doći do svojih zaostalih plaća, ističe Višnja Katalinić iz SSSH. Dodaje kako se, zbog troškova koje agregator ima kao posrednik, dio problema prebacuje na radnike. Ako agregator mora naplatiti svoju zaradu, onda se događaju i takve situacije da radnici ostanu bez plaća.

U takvom sustavu u nezavidnom su položaju strani radnici, koji se zbog svog radnog i boravišnog statusa boje prijaviti poslodavca.

– Imali smo primjere zastrašivanja i prijetnji poslodavca da će radniku ukinuti radnu dozvolu, što je, naravno, kod stranih radnika njihov najveći strah. I onda ljudi šute, upozorava Katalinić.

Izmjene Zakona o radu predviđaju, među ostalim, uvođenje instituta solidarne odgovornosti između agregatora i digitalnih platformi. U nacrtu izmjena predviđeno je da se digitalnim radnim platformama više ne ostavlja nikakva mogućnost izuzimanja od solidarne odgovornosti.

Visoki profiti
– Do sada je postojala mogućnost da se digitalne radne platforme određenom dokumentacijom ograde od solidarne odgovornosti. I samo je Ministarstvo rada priznalo da taj mehanizam nije funkcionirao, komentira Katalinić. Ona smatra da je to korak naprijed u uređenju sustava, ali taj sustav, tvrdi, neće funkcionirati ako radnici nisu spremni prijavljivati probleme.

– Radnici moraju prijaviti problem. Ako se boje za svoj radni status, oni to neće napraviti. Ne možete ih jednostavno natjerati, upozorava Katalinić. Ona smatra da su spomenute izmjene korak naprijed, ali i da je jedini način da se to tržište uredi da se iz njega izbace agregatori.

– Agregatori su doista nepotrebni. Danas imamo cijeli nekakav paralelni sustav, tražimo načine kako ga urediti, a rješenje je vrlo jednostavno. Radnici trebaju biti zaposlenici digitalnih radnih platformi. To bi onda stvorilo temelje i za mogućnost solidarnog sindikalnog organiziranja i za eventualno kolektivno pregovaranje, ističe Katalinić. U ovakvom sustavu to, dodaje, jednostavno nije moguće. »Ovo je čisto gašenje pojedinačnih požara, a izostaje cijela politika«, zaključuje.

Pitanje je kome ovakvo stanje odgovara, i zašto resorno ministarstvo nije uvažilo zahtjeve sindikata za izbacivanjem posrednika iz igre.

– Te firme imaju krasan profit, nastoje optimizirati svoje troškove, smanjiti bilo kakav »otpad« koji ne mogu iskoristiti, a to prebacuju na radnike, objašnjava sindikalka. A kad se u taj lanac uključi i agregator, matematika je jasna.

– Ne možemo reći da ovo nije poboljšanje i da se tu ne primjenjuje EU direktiva. Ali dok se ne izbaci taj višak posrednika, odnosno agregatori, to tržište ne može profunkcionirati kako bi trebalo, tvrdi Katalinić. U protivnom, to će tržište uvijek biti podložno nepravilnostima, a radnici neće biti adekvatno zaštićeni. »Moraju maknuti agregatore. Ovo je sve igranje«, zaključuje Katalinić.

Statistički podaci lako mogu prevariti
A koliko je stranih radnika zapravo u platformskom radu? Podaci iz izvješća o platformskom radu govore da strani radnici čine tek petinu ukupnog broja osoba koje obavljaju platformski rad.

– To je iznenađujući podatak, jer nama se, naravno, čini da ih ima više, veli Katalinić te dodaje kako je zanimljiv podatak po kojem prosječno vrijeme obavljanja platformskog rada iznosi oko četiri sata. To bi, kaže, moglo upućivati na to da značajan dio radnika platformski posao obavlja kao dodatni posao. No, Katalinić upozorava da podatke treba tumačiti oprezno.

– Treba biti kritičan prema tom izvješću jer se podaci prikupljaju putem Jedinstvene elektroničke evidencije rada, koju vodi Ministarstvo rada. Oni broje sve radnike koji su u bilo kojem trenutku bili uključeni u platformski rad, a to može biti radnik koji je radio samo mjesec dana, objašnjava. Moguće je da je udio hrvatskih državljana u ukupnom broju registriranih platformskih radnika veći nego što bi bio kada bi se promatrao stvarni opseg rada.