Hrvatska ima tri autohtone pasmine svinja, ali najviše uzgaja landras

Hrvatska ima tri autohtone pasmine svinja, Turopoljsku svinju, Crnu slavonsku (fajfericu) i Banijsku šaru, no još uvijek u uzgoju najviše prevladava landras. Kao dvije najbrojnije su njemački i švedski, a neke veće farme uzgajaju i belgijskog i nizozemskog.

Turopoljska svinja jedna od najstarijih u Europi
Turopoljska svinja je hrvatska izvorna pasmina svinja podrijetlom iz Turopolja, Posavske regije između rijeke Save i Kupe. Prisutnost svinje u Turopolju potječe još od 6. stoljeća, te se ona smatra jednom od najstarijih pasmina svinja u Europi.

Tijekom posljednjih desetljeća, zbog niza različitih faktora, broj svinja je prilično smanjen. Kao jedan od razloga je možda i to da je pasmina nešto zahtjevnija za uzgoj, treba duži proces proizvodnje, a i mogućnost plasmana na tržištu je nešto teži. Baš iz toga razloga pokrenut je projekt "Vrednovanje tradicijskih proizvoda od turopoljske svinje“ čiji je glavni cilj očuvanje autohtonih vrsta ove pasmine.

Uzgoj Banijske šare se isplati, a potražnja za mesom crne slavonske svinje sve je veća
Crna slavonska svinja ili kako ju još zovu fajferica, sve je traženija na hrvatskom tržištu. Međutim, tek rijetki se bave njezinim uzgojem. Uzgaja se na otvorenom jer vrlo dobro iskorištava siromašna i niskokvalitetna krmiva. Njezina hranidba bazira se na ispaši i šumskim plodovima uz dohranu žitaricama, a proizvodnja je čak jednostavnije nego kod landrasa. Meso fajferice je izuzetno pogodno za proizvodnju tradicionalnih suhomesnatih proizvoda, posebno kulena, slanine i čvaraka. I dok cijena mesa crne svinje nije veća od pasmina drugih autohtonih pasmina potražnja je daleko veća. Osim hrvatskog, sve više je za meso crne svinje zainteresirano strano tržište.

Banijska šara je odnedavno treća priznata hrvatska autohtona pasmina svinja. Tovljenici banijske šare svinje postižu veće završne mase u tovu ( oko 162 kg), u odnosu na crnu slavonsku ( oko 125 kg) i turopoljsku ( oko 110 kg).

Landras je najbrojnija pasmina svinja ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu
Landrasi su zapravo skupina pasmina koja je nastala križanjem domaćih svinja u pojedinim zemljama Europe s velikim jorkširom i još ponekom pasminom. Najčešće razlikujemo dva tipa unutar ove skupine, a to su skandinavski tip landrasa koji se uzgaja u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj i Danskoj, te zapadno europski landrasi koji se razlikuju i po formatu, ali i po naglašenosti pojedinih svojstava vezanih uz mesnatost. U Hrvatskoj su se dugi niz godina uzgajali landrasi koji podrijetlom potječe iz Švedske i Njemačke, a kroz proteklo razdoblje zbog slične uloge u uzgojnom programu danas govorimo o jedinstvenoj pasmini landras. Landrase odlikuje izrazita duljina tijela koja omogućava smještaj materničnih rogova i predstavlja vezu s visokom plodnošću krmača, koja nerijetko dostiže i više od 12 prasadi u leglu na primjeru danskog landrasa.

Očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja
Genetski potencijal, koji sve izvorne i zaštićene pasmine predstavljaju, u Hrvatskoj je vrlo vrijedan, osobito sa stajališta biološke raznovrsnosti i potrebno je postupno prilagođavati u poljoprivrednu proizvodnju klimatskim promjenama. Prioritet je očuvati stare pasmine životinja koje su prilagođene lokalnim klimatskim uvjetima.