Euri zaobilaze hrvatske klastere

Za sada nijedan hrvatski klaster nije koristio sredstva iz pretpristupnih fondova EU-a. Razlog vjerojatno leži u činjenici da je klasterizacija u nas još uvijek u povojima, te da su sredstva iz pretpristupnih fondova većinom namijenjena javnoj upravi i nevladinim organizacijama. Tri programa EU pretpristupnih fondova ukupne vrijednosti 124 milijuna eura trenutačno su otvorena i na raspolaganju hrvatskim klasterima, ali i javnoj upravi, nevladinim organizacijama te malim i srednjim poduzetnicima. Prekogranični program Slovenija-Hrvatska ukupne je vrijednosti oko 12 milijuna eura, a prioriteti su mu gospodarski i društveni razvoj i održivo upravljanje resursima. Ukupni proračun programa Inteligentna energija doseže 56 milijuna eura namijenjenih racionalnom korištenju energetskih resursa i promoviranju obnovljivih izvora energije. Program Eko-inovacije s istoimenim prioritetima također je privlačnoga proračuna od 56 milijuna eura, a među inima, u njemu bi svoj interes mogli prepoznati i klasteri organizirani kao trgovačka društva.

“Za sada nemam saznanja da je ijedan hrvatski klaster koristio sredstva iz pretpristupnih fondova EU-a. Razlog vjerojatno leži u činjenici da je klasterizacija u nas još uvijek u povojima, te da su sredstva iz pretpristupnih fondova većinom namijenjena javnoj upravi i nevladinim organizacijama. No postoje i konkretni primjeri malih i srednjih poduzetnika koji su uspjeli povući sredstva iz programa PHARE 2006, ponajprije za marketinške aktivnosti. Među ostalim, ta je sredstva dobila tvrtka Bernarda iz Pušćina, članica Drvnog klastera sjeverozapadne Hrvatske”, kaže Sandra Hižak, predsjednica Zajednice klastera pri HGK-u.

Sredstva namijenjena razvoju
Zajednica informira klastere o mogućnostima financiranja projekata iz EU-ovih pretpristupnih fondova i potiče ih na njihovo korištenje, posebno kad se radi o projektima razvoja i istraživanja, ekologije te prekogranične suradnje klastera. Informacije o otvorenim programima inače se najjednostavnije mogu dobiti u lokalnim razvojnim agencijama s kojima bi svaki klaster trebao surađivati, a na raspolaganju su i državne agencije zadužene za razvojnu strategiju i provođenje programa EU - SAFU i SDURF.

Sredstva iz pretpristupnih programa u većini slučajeva ne mogu se koristiti u svrhu ostvarivanja profita na razini klastera, odnosno pojedine tvrtke, već se obično koriste za razvoj i istraživanje, promociju, povezivanje s visokoškolskim ustanovama, jačanje suradnje sa srodnim organizacijama i slično. U Hrvatskoj se, smatra sugovornica, ovakve aktivnosti dovoljno ne vrednuju i ne pridaje im se dovoljno pozornosti iako je to dugoročno jedini način za kvalitetno približavanje hrvatskog gospodarstva EU-ovom. Za klaster je ključno postojanje projekata, odnosno strategija na razini pojedinog klastera. Programi EU-a koje mogu koristiti su različiti, ovisno o tome koja je strategija klastera, koji su joj prioriteti, branše, kako su organizirani...

“Nužna je procjena koji su to programi koji zaista mogu, izravno ili neizravno, koristiti članicama klastera, odnosno industriji i regiji u kojoj djeluje. Naravno, prva pretpostavka je ‘preživjeti’ koju godinu u klasteru koji još uvijek najveći dio energije troši na pronalazak financijskih sredstava za normalno funkcioniranje, za razliku od onih u zemljama EU-a gdje se klasteri u punom smislu riječi mogu posvetiti aktivnostima i projektima sukladno svojoj strategiji. Klasteri se u EU-u mahom financiraju sredstvima lokalne uprave kojoj je u interesu ojačati vlastito gospodarstvo. No u nas lokalna uprava i samouprava još nije prepoznala značaj klastera za razvoj lokalnog gospodarstva”, ističe Sandra Hižak, koja je i klaster-menadžerica Drvnog klastera sjeverozapadne Hrvatske.

Komercijalizacija na silu
Dodaje kako je većina klastera u tzv. posttranzicijskim zemljama prinuđena baviti se komercijalizacijom razvojnih, promocijskih i edukacijskih projekata zbog problema s financiranjem. “Iskustva slovenskog drvnog klastera pokazuju da naročito danas, kada svi zajedno još osjećamo posljedice globalne krize, tvrtke udružene u klaster, osim sudjelovanja u EU projektima, od klastera očekuju i neke ‘konkretnije’ aktivnosti, primjerice, organiziranje gospodarskih misija, istraživanje i organizaciju zajedničkog nastupa na nekim novim tržištima. U pozadini svakog klastera prijeko je potreban i poduzetnički duh – jer ako rezultati bilo kojeg projekta ne pridonose, bar indirektno, većim prihodima i većoj zaposlenosti, klaster jednostavno ne ostvaruje svoju svrhu”, poručuje Sandra Hižak.

Primjer dobre prakse: eko dizajn namještaja
Drvni klaster sjeverozapadne Hrvatske iz Varaždina hrvatski je partner u projektu ECOmovel, za razvoj eko dizajna namještaja. Ideja je potekla od portugalskog udruženja malih i srednjih poduzetnika iz drvne branše te talijanskog Eksperimentalnog centra za namještaj s ciljem što češće uporabe ekologije i dizajna u europskoj industriji namještaja. Ukupna vrijednost projekta je oko milijun eura, a većina proračuna otpada na EU partnere: Portugalce, Talijane, Francuze, Grke i Španjolce koji povlače (veća) sredstva iz strukturnih fondova. Budžet hrvatskog klastera u tom projektu iznosi 80.000 eura koji se u visini od 85 posto financira iz pretpristupnog fonda Ipa. Ekologija je prepoznata kao efikasno marketinško sredstvo koje može, relativno brzo i učinkovito, povećati konkurentnost europske industrije u odnosu na iznimno jaku konkurenciju iz Kine. Kompletnu europsku industriju namještaja muče slični problemi - nedostatak mladih stručnjaka, neatraktivnost industrije, sporija prilagodba modnim trendovima te visoke cijene proizvodnje u odnosu na, primjerice, Kinu.