EU brodogradnja propada, naši škverovi ne koriste fondove

Preživljavaju ona najjača, zatim ona koja je preuzeo moćni kapital i ona koja su se odlučila na tehnološke inovacije i specijalizirala se za gradnju određenih vrsta brodova. Njemačka brodogradnja gotovo je dotaknula samo dno, a da se ne bi dogodio potpuni krah država je uskočila s pet milijardi eura potpore. Pozitivni pomaci tek se naziru. Bugarska brodogradilišta koja su do jučer bila ponos države, danas su gotovo prazna, kao i ona u Poljskoj, a posljedično je sve manji i interes studenata za studiranjem na strojarskim i elektrotehničkim fakultetima ne samo u Bugarskoj nego u svim zemljama Europe u kojima je oslabjela brodograđevna djelatnost.

Na potpore europskih fondova mogu računati samo one tvrtke koje nude inovacije. Turska brodogradilišta koja su se odredila za gradnju manjih i specijaliziranih brodova, danas su u ekspanziji. Za gradnju manjih brodova odlučila se i Nizozemska koja svoju prigodu vidi u gradnji vojnih brodova. Svjetsko tržište, naime, posljednjih godina sve više traži manje vojne brodove koji su uz to prilagodljivije namjene. Dok europska brodogradnja proživljava crne dane, svjetska bilježi ekspanziju o čemu svjedoči najveće svjetsko brodogradilište Hyndai HI u gradu Ulsanu u Južnoj Koreji. Još je jedno jako svjetsko brodogradilište u Južnoj Koreji. Riječ je o Daewoo Geojeu, a još dva tamošnja brodogradilišta - Samsuny Geoje i Hyndai Samno, među najvećima su na svijetu. Japansko brodogradilište Saijo Shipyard, finski škver Aker Turku pa kinesko brodogradilište Cosco Da Li An, neka su od najvećih na svijetu. Među veće škverove ubrajaju se Odense Steel Shipyard iz Danske, St. Nazine iz Francuske i Rostok iz Njemačke. Dok je prošle godine u svijetu sagrađeno 2930 brodova, od čega čak 42 posto u Kini, udjel europskih brodogradilišta kontinuirano posljednjih godina pada i lani je iznosio svega 12,6 posto. Od toga hrvatski čini mizernih 0,5 posto, s tendencijom pada.

Zanimljivo je spomenuti da je brodogradnja u 2007. bila jedina gospodarska djelatnost u Hrvatskoj po čemu je naša zemlja bila među prvih 10 u svijetu. Gospodarska kriza i recesija te drugi problemi učini su svoje, pa nacionalna brodogradnja danas strepi za svoju budućnost. Privatizacijski postupak se već otegnuo na 17 mjeseci s neizglednim rokom završetka pregovora zainteresiranih kupaca - Jadranska ulaganja d.o.o. i DIV d.o.o. s državom o preuzimanju četiriju velikih domaćih škverova - 3. maj, Brodotrogir, Brodosplit i Kraljevica. Dok potencijalni kupci i predstavnici vlasti pregovaraju o uvjetima kupoprodajnog ugovora, svijet jača svoje brodograđevne tvrtke koje preuzimaju sve veće poslove. Hrvatska bi i u ovom trenutku mogla od EU-a izvući veće svote potpora za svoja brodogradilišta što zainteresirani kupci, Jadranska ulaganja i DIV, ne mogu jer nisu vlasnici. Država, međutim, kao da za to nema interesa. Upravo je, doznajemo, započeo redoviti polugodišnji ciklus sastanaka s Europskom komisijom koji se odnosi na sve komponente IPA-programa. Dakle, pravo je vrijeme da resorno ministarstvo, odnosno Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU-a i njegov Odjel za programe EU-a namijenjen promicanju gospodarske i socijalne kohezije, aplicira programe ekosanacije te programe dokvalifikacije i prekvalifikacije zaposlenih kako bi time olakšao poziciju svoje brodograđevne industrije. Koliko je važna upravo ekološka komponenta, vjerojatno u ovom trenutku nismo ni svjesni, međutim nedavne odluke Europske komisije upućuju na ozbiljnost situacije. Naime, Europska komisija odobrila je, doznajemo od dr. Nenada Končara, direktora Jadranskih ulaganja, premještanje jednog brodogradilišta na novu poziciju vodeći računa o ekološkoj komponenti što u Hrvatskoj nije poznato široj javnosti. Riječ je o nizozemskom brodogradilištu Koninklijke Schelde Groep (KSG) kojem je EK odobrio premještanje kao dio plana restrukturiranja i konačnog cilja očuvanja ekologije i dugoročne održivosti brodograđevne djelatnosti.

Nadalje, zbog zabrane pjeskarenja na vanjskim oplatama došlo je do prekida rada u talijanskom brodogradilištu na Malti. Zabrana je određena unatoč poduzetim mjerama zaštite. Jedno je brodogradilište, u neposrednoj blizini gradskog središta, doznajemo, premješteno zbog buke, pjeskarenja i drugih onečišćenja. Riječ je o brodogradilištu Keppel Shipyard. Dva su brodogradilišta kažnjena zbog teških metala u zraku, tlu i moru, a onečišćenje je izazvalo pjeskarenje. Navedeni primjeri svjedoče o strogosti poštivanja ekoloških standarda o čemu se u Hrvatskoj zasad malo govori jer su i nadalje primarni interesi opstanka brodogradilišta i zadržavanje radnih mjesta, ali će i ta tema vrlo skoro doći na dnevni red. Ekološka komponenta već sutra može biti najskuplja stavka u poslovanju, a neke škverove može dovesti u pat-poziciju opstanka, upozorava Končar.