Baranjska paprika i u Podravkinim jelima

Olga Šumiga počela je s proizvodnjom paprike uzgojene na oko 300 četvornih metara, a danas je uzgaja na 7000 ‘‘kvadrata‘‘

Iz godine u godinu potvrđuje se da se najbolja začinska paprika proizvodi u - Baranji. Istočni dio regije između Dunava, Drave i Mađarske (Lug, Vardarac, Kopačevo…), primjerice, prepun je proizvođača ovog baranjskog ‘‘crvenog zlata‘‘, ljutog i slatkog.

Postoji i legenda koja kaže da su Osmanlije uhitile jednog luškog reformiranog svećenika i na slobodu ga pustili nakon što su im mještani isporučili toliko sitne paprike koliko je uhićenik bio težak. Tamo gotovo da nema domaćinstva koje, bar za svoje potrebe, ne proizvodi začinsku papriku. No, proizvođača paprike u posljednje vrijeme ima po cijeloj Baranji, pa tako i u belomanastirskom prigradskom naselju Branjin Vrh, gdje ‘‘dominira‘‘ Olga Šumiga (65). S proizvodnjom paprike ozbiljnije se bavi već 13 godina, a sve je počelo nakon što je završila polugodišnji tečaj za proizvodnju začinske paprike koji joj je upisan i u radnu knjižnicu.

Berba

- Nakon povratka u Baranju bilo je prilično teško. Jedva sam preživljavala. Morala sam odlaziti čak i u nadnicu. Imala sam veliki vrt, pa sam od pola nadnice kupovala presadnice, jer me rad s paprikom veselio. Nakon završenog tečaja odlučila sam se intenzivnije baviti proizvodnjom začinske paprike te od približno 300 četvornih metara došla na 7000 četvornih metara površina posađenih ovom kulturom - priča Olga, nastavljajući kako većinu poslova obavlja sama. Tek joj u berbi pomažu prijatelji i poznanici koji priskoče i prilikom kidanja peteljki.

Analiza

- Radni dan počinje oko pet ujutro i traje dok se ne umorim. Imam dvije parcele, a svaku od njih ove godine okopavala sam po sedam puta. Berba bi trebala početi za nekoliko dana, što jedva čekam, jer u ovom trenutku nemam ni kilograma paprike - priča. Objašnjava kako nakon berbe paprika odstoji dva do tri tjedna. Nakon što je odstajala, kidaju im se peteljke, suši se i drobi. Papriku suši pomoću drva, što se pokazalo kao najbolje, jer ima specifičan, lijepi miris. Proizvodi i dimljenu papriku, a dimljenju je izlaže u vijencu, nakon čega slijedi sve ostalo. Dimljena, kao i tucana paprika, najprije joj nestane, jer je za takvom prava pomama.

- Što se ‘‘obične‘‘ slatke i ljute paprike tiče, gotovo da nema kraja u Hrvatskoj gdje je nema. Po stotinjak kilograma prodam čak na jadransku obalu. Od mene papriku kupuje i Podravka. Osnovni je začin u nekim njihovim konzerviranim jelima, poput gulaša. Osim što kupuju po stotinjak kilograma, Podravka mi je značajan kupac i zato što njezini stručnjaci rade analizu paprike - naglašava Šumiga.

Njezinu papriku koriste i neki baranjski restorani, a često se nalazi i u poklon-paketima Gradske uprave i raznih tvrtki. ‘‘Branjevarska‘‘ paprika može se naći i u Austriji, a kupac je i jedan od rijetkih proizvođača baranjskog kulena koji može nositi plavu EU markicu - OPG Matijević. Olga uzgaja samo baranjsku papriku, pa stoga podvlači kako nema pravog baranjskog kulena bez baranjske paprike.