Udvostručene površine pod ekološkom proizvodnjom

Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju rastu površine pod ekološkom poljoprivredom. Prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi od 2015. godine potpora za ekološku poljoprivredu financira se iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, u okviru mjere 11 „Ekološki uzgoj“, a tu vrstu potpore poljoprivrednici mogu zatražiti u sklopu Jedinstvenog zahtjeva za izravna plaćanja, koji podnose Agenciji jednom godišnje. U 2015. godini potpora u okviru mjere 11 zatražena je za 78.778 hektara poljoprivrednog zemljišta. Za usporedbu, u 2014. godini potpora za ekološku poljoprivredu zatražena je za 48.664 hektara poljoprivrednog zemljišta, međutim ta se potpora tada financirala iz Državnog proračuna RH te nije postojala opcija financiranja prijelaza na ekološki uzgoj (kao sada u okviru Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj), nego se samo financirala već postojeća ekološka proizvodnja, naveli su iz Agencije za plaćanje. Prema podacima s terena sve više poljoprivrednika zbog nesređenog stanja na tržištu ostavlja poljoprivredne površine na ugaru, tj. na odmoru, odnosno ne obrađuju ih, a za to također dobivaju poticaje.

Popularan i ugar

Iz Agencije za plaćanje u poljoprivredi navode da kada je riječ o ugaru, od 2015. godine takvo se zemljište (obradivo zemljište na kojem se ne provodi poljoprivredna proizvodnja – ne provodi se sjetva ni sadnja niti se primjenjuju zaštitna sredstva, već zemlja miruje) smatra ekološki značajnom površinom te ulazi u površinu prihvatljivu za plaćanja.

“Inače, prihvatljiva površina za dodjelu prava na plaćanje je površina: obradivog zemljišta (oranica, ugar, privremeni travnjak, zemljište u staklenicima i plastenicima); trajnih nasada (kulture koje su na jednoj površini više od 5 godina); trajnih travnjaka ili trajnih pašnjaka (travne ili zeljaste krmne kulture koje se nalaze na istom mjestu više od 5 godina). Nadalje, poljoprivrednici koji žele ostvariti prava na plaćanja dužni su se pridržavati nekih od sljedećih poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš (zelena plaćanja) kao što je održavati raznolikost usjeva, postojećih travnjaka i ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini (EZP). Kada govorimo o EZP-u, ako je ukupna površina obradivog zemljišta manja od 15 hektara, poljoprivrednik nije obvezan održavati EZP, ali ako jest veća od 15 hektara, poljoprivrednik je dužan na najmanje 5 % površne održavati EZP. Međutim, ugar nije jedini oblik održavanja EZP-a. Sva obilježja krajobraza (stablo, drvored, suhozid i sl.) koji su dio ARKOD parcele mogu biti prijavljena kao EZP. Isto tako, kulture koje fiksiraju dušik i ugar mogu biti ubrojene kao usjevi u okviru raznolikosti usjeva te kao EZP područje”, pojašnjavaju iz Agencije za plaćanje.

Komentirajući značajno povećanje površina pod ekološkom proizvodnjom u Hrvatskoj, prof. dr. sc. Bojan Stipešević s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku kaže kako se baš u ekološkoj proizvodnji najbolje vide prednosti ulaska Hrvatske u Europsku uniju i otvaranje velikog tržišta za naše proizvode budući da je sada ekološki certifikat dobiven u Hrvatskoj jednako vrijedan kao i ekocertifikat bilo koje druge EU zemlje.

Manje papirologije

„Ono zbog čega smo ušli u EU ovdje je naviše pokazano: otvoreno tržište, smanjena papirologija pri izvozu i jednostavniji plasman proizvoda, čemu svjedoče izjave mnogih ekoloških proizvođača koji praktično ne mogu dovoljno proizvesti ekoloških proizvoda koliko europsko tržište traži. Popularnost onoga da smo ipak južniji klimat i možemo proizvesti neke kulture koje sjeverniji klimat ne može imati, čini našu robu itekako zanimljivom“, kaže prof. Stipešević, dodajući kako je jedan od razloga prelaska s konvencionalne na ekološku proizvodnju zasigurno i u poticajima.

- Ekološki proizvođač pojedinačne poticaje raznih mjera može dobiti odjednom sve, a ne dokazujući korak po korak. Nadam se da ima nešto i u većoj ekološkoj svijesti poljoprivrednih proizvođača da ne truju okoliš i da je repromaterijal jeftiniji ako nema inputa pesticida - kaže prof. Stipešević. Dodaje kako je povećan interes za ekološku proizvodnju i “velikih igrača” koji mogu i proizvesti i plasirati, pa je tako primjerice u svakom Konzumu posebna polica s ekološkim proizvodima. Na kraju ističe kao ekomarkice još bolje prodaju i naše tradicijske proizvode, što je pokazano u austrijskom modelu ruralnog turizma koji je doveden gotovo do savršenstva.