U šumi reformi prioritet poslovna klima

Slovenija, Češka ili Mađarska rastu brže od nas, znači da postoji prostor za napredak, izjavio je nedavno Orešković.

U šumi reformi koje se najavljuju na svim razinama funkcioniranja države, jedan od prioriteta bit će poboljšanje poslovne klime, najavio je mandatar Vlade Tihomir Orešković. Pri tome je, kao svojevrsni putokaz za olakšavanje poduzetništva, ukazao na izvješće Svjetske banke Doing business .

Podsjetimo, Hrvatska je najnovijoj ljestvici po lakoći poslovanja na 40. mjestu, što je na prvi pogled napredak za 15 mjesta u odnosu na prošlu godinu. Na drugi pak, i to nakon što se isključi nezgodna promjena metodologije, radi se o realnom padu za jednu stepenicu. Nužno je popraviti pojedine indikatore hrvatske konkurentnosti. U nekim indikatorima smo napredovali, ali ako se usporedimo sa Slovenijom, Češkom, Slovačkom ili Mađarskom, vidimo da te zemlje rastu brže od nas, što znači da postoji prostor napretka , izjavo je nedavno mandatar Tihomir Orešković.

5područja
od 10 koja gleda Svjetska banka, dobilo je ocjenu ispod prosjeka

Uvjeti za gospodarski rast
Bez olakšavanja poslovne klime nema ni gospodarskog rasta o čemu se svi načelno slažu, no problemi nastaju u trenutku odluke što mijenjati. Od deset područja koje Doing business rangira, lošiji od prosjeka smo u čak polovici, prosječni tek u jednom, a u četiri područja (međunarodna trgovina, izvršenje ugovora, zaštita manjinskih dioničara i plaćanje poreza) bolji od prosjeka usporedivih zemalja srednje i istočne Europe. Klasično bolna područja zato ostaju uknjižba vlasništva, dostupnost električne energije i kredita, pokretanje poslovanja i izdavanje građevinskih dozvola.

Preporuke na stolu
Glavne zamjerke svode se na to da je Hrvatska za poslovanje skupa, vrvi raznim nametima, a državna usluga je slabo učinkovita na svim razinama, od najniže lokalne, do najviše nacionalne. Svjetska banka, između ostalog, preporučuje olakšati i pojeftiniti izdavanje dozvola i upis vlasništva, smanjiti barijere za ulazak u poduzetničke vode, učiniti financiranje dostupnijim te pojeftiniti priključak struje. A, od lepeze reformi neki od uspješnih domaćih malih poduzetnika s kojima smo razgovarali, najradije bi vidjeli učinkovitu i jeftiniju državu koja bi im bila servis u poslovanju, a ne uteg kao dosad, obrazovni sustav u skladu s vremenom i potrebama, te promišljeno donošenje zakona koji će stvarati pozitivni okvir, a ne stres i psihozu.

Jadranka Boban-Pejić, Biovega

Razni nameti nam otežavaju posao
S obzirom na to čime se bavimo, rado bismo vidjeli jasniji stav države o ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji. Nedostaje nam jasna strategija, koju bi trebalo donijeti po uzoru, primjerice na Dansku, posebno zbog orijentiranosti Hrvatske na turizam. Kad imaš strategiju, imaš i jasan odgovor da li nešto raditi ili ne. Na svakodnevnoj praktičnoj razini, poslovanje nam otežavaju brojni nameti, a o tome se toliko govori da mi se ponekad čini da je to već i iluzorno ponavljati. Smatram da definitivno treba srezati opterećenje na plaće radnika: kad vidim kolika je bruto plaća, a koliko radnik dobije neto, uhvati me depresija. Osobno sam među onim poslodavcima koji bi smanjenje poreza pretvorili u veće neto iznose svojim zaposlenicima. Time bi se siguno smanjila siva ekonomija, ljudi bi imali veće plaće, a u konačnici bi to bilo dobro i za državu jer bi ljudi više trošili. I treće, nužno je mijenjati način edukacije iako takav potez donosi promjene tek u duljem roku. Naša edukacija je zastarjela, pregazilo ju je vrijeme i nije prilagođena razvoju poduzetništva iako znamo da je na malom i srednjem poduzetništvu napredak u društvu. Bolja edukacija u konačnici bi smanjila jaz između privatnog i javnog sektora u kojem se čini da je vrijeme stalo prije 30 godina. Javni sektor se mora promijeniti i konačno shvatiti da su oni tamo radi nas.

Saša Muminović, AquafilCro

Voljeli bismo vidjeti stabilnost i kontinuitet

Generalno gledano, naša grupacija ima izuzetno pozitivno iskustvo poslovanja u Hrvatskoj, ne dijelimo neke probleme poduzetnika poput problematične naplate jer sve što proizvedemo izvezemo na strana tržišta. Ono gdje bi se puno moglo napraviti je na području veće efikasnosti državne uprave. Primjerice, kada predate neki zahtjev ne može rok njegovog rješavanja biti 50 dana. Zašto trebati čekati godinu i više da se promijene prostorni planovi, ako se to u Austriji može napraviti u nekoliko mjeseci? Pozitivno je što u našoj županiji imamo dobrog župana s iznimnim osobnim angažmanom, ali to ne može biti presudno za uspjeh već on mora biti posljedica efikasnog sustava. Od nove Vlade voljeli bismo vidjeti stabilnost i kontinuitet dobrih projekata prethodne Vlade poput poticanja ulaganja i zapošljavanja mladih, uz nove dobre projekte.

Tomislav Bilić, InChoo

Ne donositi zakone 'navrat nanos'
Jedna od prvih stvari koje treba napraviti je stabilizacija zakonske legislative. Sadašnja praksa mijenjanja zakona gotovo na kvartalnoj razini stvara stres i nesigurnost kod postojećih i svih budućih poduzetnika. Ne znate što vas čeka za tri mjeseca, a kako ćete onda planirati dugoročno poslovanje što smanjuje sklonost riziku. Imam osjećaj da se zakoni donose navrat nanos bez razmišljanja o njihovim posljedicama pa se često pokaže da su propisi u praksi neprovedivi. Ako vam dođe inspekcija, vi ne znate hoće li vas kazniti što stvara psihozu. Također, naš edukativni sustav je neprilagođen tržištu rada i njegovim potrebama. To proizlazi iz činjenice da su fakulteti skrojeni tako da štite garnituru koja tamo radi kao da su profesori svete krave koje se ne smiju ni dirati niti kritizirati pa s fakulteta odlaze u mirovinu ili ako umru. U takvom okružju onemogućava se stvaranje talenata, pa se ljudi koji mogu biti kapacitet za promjene u pravilu vrlo rano razočaraju i odlaze u inozemstvo. Naše se fakultetsko obrazovanje svodi na repeticiju i nepromišljanje, umjesto na razvijanje vještina, kritičko razmišljanje... Zato bi jedna od ključnih reformi trebala biti promjena školstva, ali ne osnovnog o čemu se stalno govori, već visokog obrazovanja, posebno inženjerskih i društvenih fakulteta.

Vesna Ramljak, Sancta Domenica

Birokracija mora biti servis nama, a ne mi njoj
Znam da su svima pune uši toga, ali iz naše perspektive primarno treba riješiti pitanje prevelike birokracije. Ona nam oduzima nevjerojatno puno vremena, no nije samo u tome problem već nas ograničava kad je u pitanju reinvestiranje. To se odnosi na apsolutno sve aspekte reinvestiranja, od prijave projekata, izdavanja dozvola do skupih i nedostupnih informacija. Pri tom administraciju ne zanima da biste realizacijom projekta s inozemnim partnerom osigurali ekskluzivni ugovor i zaposlili još 100 ljudi, no uz uvjet da se ulaganje završi unutar godinu dana. Traže vas papir po papir, onda netko ode na godišnji, pa nema adekvatne zamjene, i proces se odulji. Kad je u pitanju financiranje, mi smo srećom tvrtka koja nema ni kune kredita, ali da biste dobili poslove s inozemstvom potrebno je osigurati krediblitet da vas prati snažna kreditna institucija. Kod nas zapravo nema nikoga tko može za inozemnog partnera garantirati da unatoč lošoj sveukupnoj situaciji u Hrvatskoj, vi ste kredibilni kao poduzetnik. Pregovarali smo o sklapanju dijelova u Hrvatskoj, kao što se primjerice radi u Turskoj, no problem je bio što su pravila igre u Hrvatskoj nedefinirana i podložna promjenama. Konačno, problem je percepcija poduzetništva jer se mora shvatiti da su poduzetnici generatori novca i da bi administracija trebala biti servis nama, a ne kao dosad da prezadužena država ubija segment poduzetništva.