U Hrvatskoj našao raj na zemlji

Svakodnevna rutina odlaska kupovanja kruha za mještane Kaštel Gomilice postala je pravi doživljaj. Iz male kvartovske pekare odnedavno se šire mirisi najfinijih francuskih peciva i slastica. Kruh s orasima i gorgonzolom, maslinama, sušenim rajčicama, vinom ili pršutom, brioši, quiche lorraine, tartovi i razni drugi primamljivi keksi i kolači u pekari "Zrno ljubavi" zamijenili su tipičnu ponudu bureka, slanaca, krafni ili običnog bijelog kruha. Svoje znanje i strast prema pekarskom zanatu pedesetogodišnji Francuz Bruno Alloro odlučio je podijeliti sa svima u ovom dalmatinskom mjestu pred vratima Splita koji su spremni probati nešto novo.

Preko oglasa do Splita

Bruno je četvrta generacija pekara u svojoj obitelji. "Imao sam svoju pekaru u francuskoj pokrajini Bretanji, potom sam odlučio preseliti u Kanadu, Quebec, no zbog problema s vizom nisam mogao ostati. Tada sam na internetu naišao na oglas jedne splitske firme koja je tražila francuskog pekara. I to je bilo to", priča Bruno u razgovoru za DW kako je došao u Hrvatsku. "Kad sam prvi put sletio u Split, odmah sam se osjećao kao kod kuće", kaže Bruno objašnjavajući kako mu ovdje sve odgovara, klima, ljudi, mentalitet. Tu je već četiri godine. Koliko se udomaćio govori i činjenica da je ovoga ljeta bio na Rivi na ispraćaju svog omiljenog pjevača Olivera Dragojevića, uz čije je pjesme naučio pokoju riječ hrvatskog, a ni "klapska pisma" nije mu strana.

Vanja je zbog Bruna i ljubavi doselila u Kaštela - i nije požalila

I Kaštelani su ga odmah prihvatili kao svoga, jer njegova mala, skrivena pekara ima već svoje stalne mušterije koje po kruh dolaze i iz malo udaljenijih mjesta. "Tajna je u jednostavnoj recepturi, nema nikakvih aditiva. Sve radimo od samo tri vrste brašna koje dolazi iz mlina u Žrnovnici," u razgovor se uključuje i njegova poslovna, ali i životna partnerica Vanja koja svakodnevno s osmijehom dočekuje kupce. Ona se iz ljubavi prema Brunu doselila iz Zagreba, što joj, kako govori, nije teško palo, i sada zajedno uživaju radeći ono što vole. "Naša priča je interesantna i nevjerojatna. Mi smo se u biti upoznali preko društvenih mreža, i odmah smo kliknuli. Kao što vidite, godinu dana poslije sve super funkcionira," kroz smijeh nam priča Vanja.

"Nije u šoldima sve"...

Iako je u Hrvatskoj radio u nekoliko firmi, Bruno je želio ponovno imati svoju pekaru u kojoj će raditi onako kao je oduvijek sanjao. "Ljudima pružiti mirise i okuse djetinjstva, onakve kakve ja pamtim, to je ono što sam uvijek želio, a u Francuskoj i Kanadi nisam imao vremena za to", objašnjava nam Bruno kako drugačiji tempo života u velikim sredinama nije ono što ga interesira. Upravo zato su on i Vanja svoju pekaru smjestili u Kaštelima.

Skrivena, ali već poznata - pekara s drugačijom ponudom

Iako rade gotovo po cijeli dan, nije im, kaže, teško, jer su im zadovoljni kupci koji se ponovno vraćaju najveća nagrada. A to se ne može nego predanim radom i proizvodnjom u malim količinama. "Da ne mislite da je sve bilo idealno: namučili smo se oko papirologije nostrifikacija njegovih diploma i sličnog što nas je koštalo pet mjeseci živaca, no kao što vidite radimo i to je najbitnije," dodaje uvijek optimistična Vanja. Iako se mnogima čini kako pekare niču na svakom koraku te kako proizvodi pekare "Zrno ljubavi" nisu komercijalni, Bruno i Vanja se ne boje konkurencije. Naprotiv. Bruno bi bio sretan kada bi svoj zanat i svoje znanje mogao prenijeti na nekoga. No, za tako naporan, praktički danonoćni posao teško je pridobiti mlade ljude. To ga, međutim, ne obeshrabruje. On je u Kaštelima pronašao svoju oazu mira koja se ne može platiti nikakvim novcem. "Ja se tu osjećam kao u Francuskoj prije četrdeset godina. Taj duh, mentalitet, vrijednosti koje su se svugdje po svijetu izgubile, to još tu osjećam i zato sam tu ostao", zaključuje Bruno.