Tri rupe demokracije

Dakle, došao je i taj dan - potpuna zabrana pušenja u zatvorenim prostorima. Dobro, nije potpuna, ugostitelji mogu izgraditi pušnice, ali doista ne znam tko bi normalan želio pušiti u prostoriji gdje nema ničega osim pepeljara. Lijepo je da država vodi računa o zdravlju svojih građana, ali doista mi se čini da se moglo malo više povesti računa o tome kako će ovaj zakon utjecati na ugostitelje. A i kako će se provoditi.

Dobro, što se tiče provođenja, prve dobre vijesti već su bile prigodno objavljene na kraju prvog dana primjene novog zakona: diljem cijele zemlje provedeno je preko tisuću kontrola, a ulovljeno je svega 11 prekršitelja. No, kako bi se sačuvao prigodničarski ton cijele akcije, nitko od njih nije kažnjen. Lijepo je to, i za svaku pohvalu, no ovaj zakon je jako lijepo ilustrirao (ili će ilustrirati) temeljne probleme funkcioniranja hrvatske demokracije, odnosno državnog aparata.

Prvi problem je samo donošenje zakona. Argumentacija o štetnosti pušenja i gomilama pasivno popušenih cigareta meni se čini apsolutno šupljom u zemlji gdje se vozi gomila neregistriranih automobila koji zagađuju zrak osjetno više od bilo kojeg pušača, a da ne pišem o tome kako se vodi računa o zaštiti zraka od industrijskih zagađivača. Bolje bi bilo da o tome govori sudac Tonči Majica, čovjek koji je kaznio najveću hrvatsku kompaniju Inu zbog zagađivanja zraka u Sisku da bi nekoliko mjeseci nakon toga, slučajno ili ne, ostao bez posla. A nekako imam dojam da su firme koje ne poštuju odredbe o zaštiti okoliša puno veći zagađivači zraka nego bilo koji pušač ili pušačica među nama. No, zakonodavac se odlučio koncentrirati na duhanski dim. No, tu se već da izvući i onaj argument: od nekud treba početi.

No, ako se nešto započne, onda bi bilo dobro da se započeto može i završiti, po mogućnosti uspješno. A ovaj zakon, bar ako je suditi po medijskom praćenju, ima podosta preduvjeta da ne postigne cilj, bar ne u potpunosti. Koji dan prije nego što je zakon stupio na snagu u srijedu već je bilo mediji su bili puni savjeta kako izbjeći plaćanje kazne za pušenje u zatvorenom prostoru kafića ili restorana, štoviše, kao da su se autori natjecali tko će davati iscrpnije savjete. Ne znam jesu li bili pušači ili nepušači, ali doista se činilo kao da su uložili puno truda i proučili detaljno propise ne bi li pronašli rupe u zakonu. Ako su ti podaci točni onda se postavlja pitanje i kako se zakon pisalo, odnosno zar zakonodavac nije koristio svu logistiku državnog aparata koja bi ipak trebala voditi računa o tome da rupe ne budu tako očite? Dobro, ostaje mogućnost da su novinari u krivu, možda se doista pri kreiranju zakona vodilo računa da nema rupa, ali ostaje otvoreno pitanje je li se vodilo računa o tome kakve će prateće efekte zakon imati?

Jedna od najpredvidljivijih posljedica, koje se uporno potenciraju, je pad prometa u ugostiteljskim lokalima, ponajprije kafićima. Nemam nikakvo istraživanje kojim bih to potkrijepio, ali kao bivši pušač definitivno mogu ustvrditi da kava bez cigarete nije ista kao kava uz cigaretu. Ne želim ocjenjivati je li bila bolja bez cigarete ili uz cigaretu jer bi ispalo da navijam za nekoga, ali ono što definitivno mogu ustvrditi je da sad pijem manje kave. Ili, ako treba maksimalno pojasniti, idem rjeđe u kafiće. I bojim se da bi doista moglo biti mnogo takvih koji neće piti kavu, odnosno neće trošiti novac u ugostiteljskim lokalima. Za sada stvari nisu tako crne, jer sada ipak rade terase na kojima pušenje nije zabranjeno, ali što će biti na jesen kad opet zahladi nitko ne zna. Možda se ipak može dogoditi da ljudi promijene svoje navade i počnu piti kavu bez cigarete? Da stvar bude bolja, ovo se sve dešava u doba kada je navodno najveća gospodarska kriza ovog stoljeća, što bi ionako trebalo imati pogubne posljedice za ugostitelje pa se čovjek jednostavno mora zapitati je li itko pri kreiranju zakona pomislio što će biti s tom granom našeg gospodarstva? Ili je možda zakonodavac planirao da će se svi ljudi koji ostanu bez posla u ugostiteljstvu zaposliti kao inspektori koji će provjeravati puši li netko?