Privatni muzeji: Zagreb je meka za inovativne, neobične i drukčije muzejske koncepte

Premda zanimljivih muzejskih koncepata ima po cijeloj Hrvatskoj, poput Muzeja crvene povijesti u Dubrovniku, u Zagrebu je više od pola od ukupno 24 privatna muzeja u Hrvatskoj, što potvrđuje tezu osnivačice HaHaHousea Andree Golubić da je glavni grad vrelo nekonvencionalnih muzejskih ideja
Dvaput na godinu, 10. siječnja i 2. svibnja, obilježava se Svjetski dan smijeha, a ove je godine toga petka uoči najdepresivnijeg dana u godini, trećeg ponedjeljka u siječnju, u Zagrebu otvoren muzej smijeha nazvan HaHaHouse. Ideja za otvorenje tog muzeja osnivačici Andrei Golubić došla je, kako kaže, spontano, promatranjem ljudi u blizini, nasumičnih prolaznika te naše svakodnevice koja se doima negativnom i ispunjenom samo problemima.

– Željela sam dati doprinos u suprotnom smjeru, pokazati da se uvijek može pronaći razlog za smijeh; da se kao društvo ne zaboravimo smijati i pronalaziti radost u malim stvarima. Nedugo nakon rađanja ideje proširila sam tim i HaHaHouse počeo je poprimati opipljive obrise – govori nam Golubić, dodajući da je glavna poruka muzeja da je smijeh najbolji lijek.

HaHaHouse tako je zadnji, dvadeset četvrti privatni muzej u Hrvatskoj, a ujedno prvi muzej smijeha u svijetu. Naime, prema hrvatskom Zakonu o muzejima, privatni muzej jest ‘muzej kojemu je osnivač druga pravna ili fizička osoba‘, za razliku od javnog muzeja koji je neprofitna pravna osoba čiji su osnivač Republika Hrvatska, jedinice lokalne i regionalne samouprave ili pravna osoba u njihovom vlasništvu, objašnjavaju nam iz Muzejskoga dokumentacijskog centra (MDC), u kojem je ukupno registriran 171 muzej.

Novo i neviđeno
I dok svi oni obogaćuju kulturnu scenu i nude nešto ‘novo i neviđeno‘, jedan hrvatski muzej ne samo da se istaknuo na domaćem tržištu nego i na globalnome. Naravno, priča o privatnim muzejima ne bi bila potpuna bez Muzeja iluzija, zato smo u pripremi ovoga članka kontaktirali i s predsjednikom tvrtke Metamorfoza koja stoji iza njega Teom Širolom. Muzej ima više od 55 lokacija diljem svijeta i taj broj stalno raste. Njihov uspjeh, ističe Širola, leži u spoju inovativnoga koncepta koji kombinira edukaciju i zabavu, prepoznatljivoga vizualnog identiteta na kojem stalno rade te pametne strategije širenja.

– Također se trudimo biti fleksibilni, kako općenito u poslovanju tako i u sadržaju svake lokacije, koji prilagođavamo koliko je god moguće kako bi posjetitelji uvijek dobili jedinstveno iskustvo – objašnjava Širola, koji nam je potvrdio da su njihovi muzeji iznimno profitabilni, što je jedan od razloga zbog kojih postoji tako velik interes za franšiziranje toga koncepta i zbog kojih su se odlučili iskoračiti u ulogu investitora i operatora.

– Osim prodaje ulaznica, trudimo se diverzificirati prihode prodajom u muzejskim trgovinama, posebnim manifestacijama i dodatnim sadržajem, na čemu stalno radimo da bismo posjetiteljima ponudili još više – napominje Širola, dodajući da im je širenje stalno u fokusu, a posebno žele biti u velikim svjetskim metropolama. Sada planiraju širenje na nova tržišta, uključujući ono na dva kontinenta na kojima još nisu prisutni, ali i unaprjeđenje postojećih muzeja novim eksponatima i dodatnim sadržajem.

I dok se jedni, poput Muzeja mamurluka, koriste interaktivnim programima zasnovanima na umjetnoj inteligenciji i tehnologijama strojnog učenja koji omogućuju personalizaciju iskustva za posjetitelje, kao i simulatorima koji dodatno obogaćuju interaktivni aspekt muzeja, drugi idu u potpuno suprotnom smjeru, poput Muzeja zaboravljenih priča.

– Usmjereni smo potpuno na analogno doživljavanje svijeta. Predmeti, grafike, lutke i scene napravljeni su od drva, gipsa, tekstila. Oni imaju svoju teksturu, miris i vizualni izraz kojima govorimo publici. Zaboravljene narodne priče i njihovi likovi ovdje su spremljeni kao na bakinu starome tavanu i jedino što nam treba da ih dodirnemo jest malo mašte – objašnjavaju iz tog muzeja.

Raznolikost i svježina
Golubović pak kaže da HaHaHouse ima aplikaciju koja skenira crte lica posjetitelja. Tako se mjeri ulazna i izlazna količina ‘radosti‘ pri posjetu muzeju. – U sklopu muzeja imamo i izložak ‘Interaktivne slike‘ koji se sastoji od tri velika ekrana povezana s nekim izvanjskim predmetom i s pomoću kojeg posjetitelj utječe na sliku koja se nalazi na ekranu. Imamo i svoju verziju photobootha koji fotografira posjetitelja te mu izbacuje personaliziranu karikaturu koju si posjetitelj može izravno poslati na e-poštu ili neku od svojih društvenih mreža – objašnjava Golubović, koja je, kaže, iznimno ponosna na Zagreb jer je postao ‘prava meka za otvaranje inovativnih, neobičnih i drugačijih‘ muzejskih koncepata.

Koji još privatni muzeji postoje u Hrvatskoj, kako su osigurali sredstva za poslovanje te što ih čini specifičnim na kulturnoj sceni doznajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.