Ivan Knežević drži se očeva savjeta: Svaki dan pčelama kaže “dobro jutro” i “laku noć”

Ivana Kneževića iz Šiškovaca, jednog od, sudeći prema nagradama, najuspješnijih hrvatskih pčelara, oduvijek je fascinirao život pčela, njihova organiziranost, sklad, marljivost i povezanost s prirodom. Pčelarstvo pruža mir, boravak na svježem zraku i rad na otvorenom, podsjeća Knežević, a to ga je privlačilo od malih nogu.

- Otac je u svemu imao ključnu ulogu, jer je pčelarstvo već bilo prisutno u našoj obitelji i ja sam doslovno odrastao s pčelama. Još od djeda, koji je imao nekoliko košnica za potrebe domaćinstva, pa do oca Adama - Ace, koji je imao stotinjak košnica, pčelarstvo je bilo dio našeg života. Kada sam 2000. godine odlučio krenuti profesionalno, naslijedio sam od djeda i oca tu ljubav i iskustvo te započeo sa 150 košnica - prisjeća se Ivan početaka i dodaje kako mu je otac uvijek govorio da "staza do pčelinjaka ne smije nikada zarasti", a to znači da pčelar mora stalno biti prisutan kod svojih pčela, toliko da se i trava pod nogama utaba. Naučio ga je i da se pčelama kaže "dobro jutro" i "laku noć", jer pčelarstvo nije samo posao, to je svakodnevni život uz njih, od svitanja do mraka.

Ivan Knežević

pčelar

Među najvrjednijim eksponatima je glinena košnica i drvena presa za vosak iz 1879. godine, teška dvije tone. U Hrvatskoj postoje samo dvije takve, jedna kod nas, a druga iz 1929. godine u Muzeju grada Đurđevca

Od Zadra do Fruške gore
- Danas imamo oko 1100 pčelinjih zajednica. Košnice nisu sve na jednoj lokaciji, radimo kao seleći pčelari, selimo ih na paše diljem Hrvatske. Sezona traje od travnja do kraja rujna, a najviše aktivnosti otpada na svibanj i lipanj. Selidbe uključuju destinacije poput zadarskog zaleđa i Šibenika, Ravnih kotara, Velebita i Gorskog kotara, ali i kontinentalne zone poput Lonjskog polja, Bilogore, Krapine, Zrinske gore i obronaka Fruške gore. Na taj način pokrivamo čitavu kontinentalnu i primorsku regiju i osiguravamo pčelama bogate i raznovrsne paše. Proizvodimo cvjetni (livadski) med sa stacionarnih paša, dok su sortni medovi kesten, bagrem, suncokret, uljana repica, šumski medljikovac, velebitsko-dalmatinski, lipa, amorfa... Godišnje proizvedemo oko 40 tona meda, a osim meda imamo i propolis, vosak, matičnu mliječ, pelud i medne pripravke. Sin se posebno bavi preradom voska i izradom satnih osnova, čime dodatno zaokružujemo našu proizvodnju – kaže Knežević dodajući kako med i ostale pčelinje proizvode prodaju na tržnicama u Vinkovcima i Županji, a web shop im je najjači kanal prodaje. Sudjeluju na sajmovima, a zimi stalni štand imaju u vinkovačkom i vukovarskom Kauflandu. Posebno cijene što ih kupci prate godinama, a njihovo povjerenje im je najvažnije.

Kneževići su sa svojim medovima redoviti sudionici izložbi i uvijek ubiru medalje i diplome.

- Dosad smo osvojili više od 400 diploma, priznanja i medalja. Svaka nagrada mi je posebna i draga jer potvrđuje naš rad, trud i kvalitetu našeg meda. Ponosni smo i na 45 titula šampiona ocjenjivanja meda. Posebno nam znači nagrada Suncokret ruralnog turizma Hrvatske, koju smo dobili za očuvanje tradicije pčelarenja i našu pčelarsku etnozbirku.

Muzej pčelarstva
Naime, Kneževići u roditeljskoj kući imaju i Muzej pčelarstva.

- Oduvijek sam volio skupljati stare predmete vezane z pčelarstvo, od alata, pribora, starih knjiga, pa do unikatnih pčelarskih pomagala. Sve sam to čuvao u svojoj sobi, ali kada je prostora ponestalo, supruga Blaženka predložila je da ih preselimo i učinimo dostupnima svima. Ideja je bila da muzej bude u kući mog djeda, oca i majke, u kući u kojoj sam rođen, a koja je 2021. napunila 100 godina. Renovaciju smo započeli 2020. godine vlastitim sredstvima, a Muzej pčelarstva otvorili smo 7. prosinca 2021., na blagdan sv. Ambrozija, zaštitnika pčela i pčelara. Među najvrjednijim eksponatima je glinena košnica i drvena presa za vosak iz 1879. godine, teška dvije tone. U Hrvatskoj postoje samo dvije takve, jedna kod nas, a druga iz 1929. godine u Muzeju grada Đurđevca – ponosan je Ivan Knežević.